Rade Vučićević i Darko Milićev, zaduženi za Partizanovu opremu, dokaz su „stare” da su ekonomi duša svakog kluba.

Ne kažu džaba za ekonome – „duša” kluba!
Rade Vučićević i Darko Milićev – dostojni naslednici legendarnog Branka Vučićevića Gavrana (interesantno: sinovac i zet!), pustili su nas da na tren zavirimo u Partizanov ekonomat uoči 167. večitog derbija, otkrivši nam, kao i svi unikatni majstori – „na kašičicu”, tajnu svog zanata.
Naravno, uz sporadične pauze – kapiten Milan Smiljanić „banuo” je u crno-belu „Ali-babinu pećinu” samo da se pozdravi, talentovani Luka Subotić da zatraži flaster…
Znate li u kojoj kombinaciji će Partizan da igra derbi?
– Nema tu neke posebne nauke. Sve varijante su u opticaju – šeretski će Vučićević.
Ko odlučuje o tome?
– Mi! – kao iz topa nadovezao se Milićev.
Jesu li igrači sujeverni: „Prošli put smo pobedili, recimo, u belom, dajte iste”?
– Neee, ali ima čovek pri prvom timu, nije igrač, koji sve prati – boju šortseva, dresova – zagonetno će, opet, Rade.
– Vodi statistiku, došao je pre neki dan izokola: „Šta planirate?” – krije mu identitet Dare.
Prihvatili smo „igru detekcije” i, sudeći po burnom smehu Partizanovih ekonoma, bili u pravu – da, Vlada Ćujić!
Nosite li na Marakanu zajedničku torbu, ili svaki fudbaler svoj dres, šorts, štucne?
– Mi ponesemo rezervu, svaki igrač svoju torbu. Mi im, prethodno, sve spremimo – kazuje Milićev.
Koliko lopti ponesete?
– Pitanje je koliko vratimo? Ha, ha, ha – sjajno je raspoložen Vučićević.
– Ponesemo 15. Za svaku utakmicu. Imamo neku igru za zagrevanje.
– Nešto od rekvizita?
– Čunjeve, markere… Obično kondicioni treneri ponesu neke gume za istezanje, rolere… – priča Vučićević.
Darko, pomenuste rezervu?
– Da, obavezni su rezervni dresovi, majice, štucne, biciklističke, sve što može da zafali.
Više se, kao nekad, ne menjaju kramponi ako slučajno pada kiša?
– Menjaju se! – ispravi nas, gromoglasno, Milićev.
Uključi se Vučićević:
– Dare je tu šest godina, prethodno – dok je bio Čiča (Gavran, prim.a), to je bio pakao. Menjali smo krampone pre i posle zagrevanja, neposredno pred izlazak na utakmicu, na poluvremenu… Zadnji koji je to tražio bio je Vulićević. Stara škola!
– „Ubijao” nas je, pet minuta pre utakmice: daj ovo, daj ono! – smeje se Milićev.
– Prethodno, Bata Mirković! – ne zaboravlja stariji, Vučićević.
Daju li vam igrači lične stvari na čuvanje?
– Ne! Jedino… pred izlazak na sam teren ako neko zaboravi prsten – rekoše uglas.
Sa koliko se lopti vratite manje sa Marakane?
– Nisam imao neko loše iskustvo. Rade je imao „razna”…
– Nezgodna je ona ograda pod uglom, kako udari lopta – odbije se i upadne u tunel. Pamtite prvi derbi?
– Sa Ivanom Tomićem u Humskoj, povedosmo golom Gogue i… – spade osmeh, prisetivši se poništenog gola Nemanje Mihajlovića i poraza uprkos vođstvu, Darku.
– Kako dolazim „ovako” – stoti. Prvi – sa Vermezovićem u prvom mu mandatu – na duž staž podseti Vučićević.
Najdraži?
– Sa Markom Nikolićem: Leonardo, Uroš Đurđević, naj, najjj – zaigra srce Milićevu.
– E, to nam se poklapa!
Ekonome „bije” glas da su teški na darivanju opreme, stoga, u slučaju pobede oprostili biste igračima ako dresove poklone navijačima?
– Naravno, uvek! – obeća, zajednički, u „Zemunelu” svima omiljen tandem Rade – Dare.
Čiča vratio prazne džakove iz Holandije
Rade Vučićević otkriva:
– Čiča je imao rekord: jednom je iz Evrope vratio prazne džakove namenjene loptama! Ono kad smo igrali s Lidsom, u Holandiji. Kad su Englezi videli da ovi naši kupe lopte, učinili su to i oni.
Originalni članak Sportski žurnal