GROBARI PIŠU:Veče kada je nastala najdraža fotografija

24.10.2015.god.

Spremamo se za utakmicu Dina i ja.Tek je napunila 9.godina.Želi da se još malo poigra napolju dok ne krenemo.Kroz prozor čujem vrisak.Ugrizao je komšijski napuljski mastif za ruku.Vrištimo i odlazimo u Tiršovu.U kolima pita kako ćemo na utakmicu.Tresem se i suzdržavam suze.

Previjaju joj ruku.Dobro je prošla, kažu doktori.Mogao je pas da joj je istrgne.U povratku me opet pita za utakmicu.Menjam temu i samo čekam da stignemo kući i da se isplačem os stresa i šoka.Ona ne odustaje.Razmislim malo i rešim ipak da idemo na tu utakmicu.Da skrenemo misli.Oblači svoju omiljenu majicu a ispod duge rukave da se ne vidi zavoj…

I bi…šta bi.Poraz u zadnjoj sekundi.Ona prilazi svom omiljenom igraču jer želi da se slika.Njemu suze u očima zbog poraza.Meni od zahvalnosti.Ne zna koliku je radost pričinio i njoj i meni.Imam gomilu slika ali ova…i ovaj čovek na njoj su zauvek nešto posebno….

Autor priče:ANA SAVIĆ