Piše:Nikola Zdravković
“Ogrejaće, obasjaće sunce iznad Humske ulice…”, kaže grobarski refren hiljadama puta i hiljadama grla pevan od opevane Humske, preko Novog Sada, Subotice, Niša, pa sve do Surdulice, Kule, Kruševca… stigao je i do evropskih prestonica fudbala i sporta uopšte. Sunce je mnogo mnogo puta ogrejalo i obasjalo u ataru Humske ulice i Miroslava Gajića, našeg Mišu Tumbasa. Vrlo verovatno ga je to sunce obasjalo više od svih nas zajedno. Danas, to je sunce malo skrenulo putanju sa Humske ulice… ogrejalo je i obasjalo tišinu Orlovače, gde mnogi pravednici ovoga sveta snivaju svoj večni san. Od danas sa njima sniva i naš Miša. Nekada nama nerazumljiva logika Boga, je htela da Mišu pozove k sebi u vreme kada Grobarija slavi Partizan sa svojih balkona, u svojim sobama, i u nedostatku sporta živeći u uspomenama… nevidljivi rival nas je sprečio da se sa svih strana sjatimo i ispratimo Mišu kako dolikuje jednoj ljudskoj čistoći i toplini, i navijačkoj veličini. Čoveka kojem su poslednji pozdrav uputili ljudi čija su imena (i tek će biti) ispisana u udžbenike sporta. Među desetak “privilegovanih” Mišinih “gardista” našao se i Saša Jovanović. Muzičar kojeg ljubitelji i poštovaoci kvalitetne žive svirke veoma dobro znaju i cene, i čovek koji potpuno opravdava zvanje hodajuće muzičke enciklopedije. Između svega toga, ponosno u svom CV-ju nosi titulu Grobara. Saša je danas sa svojom gitarom ispravio nepravdu koja je pretila da Miša ode bez grobarske pesme. Kroz Sašinu pesmu i gitaru, danas je hiljade Grobara Mišu ispratilo ka suncu koje greje i obasjava Humsku ulicu. Sašu poznajem godinama, i znao sam da je emotivno doživeo najpre Mišin odlazak, a sada i ispraćaj. Zamolio sam ga za koju reč…„Između poziva i pitanja da li bih mogao da odsviram jednu pesmu na Mišinoj sahrani i mog odgovora, proteklo je 5 minuta. Znao sam ja odmah da sam pristao, nego sam morao da kupim naočare bez kojih ne vidim ni koga zovem, ni kome pišem. A samo opelo, sama sahrana… otišao je verovatno najveći navijač Partizana, a zbog korona virusa je ispraćen od strane desetak ljudi kao beskućnik… a svi koji smo bili, osećali smo se ponosno! Kao da smo delegirani od strane 3000 ostalih koji bi sigurno došli… ja sam počastvovan. Ne zbog želje za ličnom promocijom, već zbog toga što sam svojom pesmom ispratio u večnost MIŠU TUMBASA. Najvećeg navijača Partizana. Za opis njega, to je sasvim dovoljno…“.
Mišo, slava ti i hvala…
