GROBARI PIŠU…
Autor: Nikola Zdravković
Godina je 2010, meni tek 20. U tom trenutku student druge godine žurnalistike, “gušter” u novinarstvu koji “praksuje” u Studentskom radiju iz Skoplja. Partizan ušao u Ligu šampiona. Valja nekako otići na makar jednu utakmicu, ali lakše stići peške do Tadžikistana nego naći kartu. Odem kod urednice radija da joj prijavim da ću probati da se akreditujem, pa ako prođe, prođe… šta će žena, zna da sam bolestan za Partizanom. Popunim zahtev za akreditaciju, i naravno dopunim još malo kako je nas mnogo Grobara u Skoplju, i da će se sigurno obradovati izveštaju. Ne propustim da napišem i kako će ovima drugima sigurno biti krivo. Sad još jedino da je odobre.
Nekoliko dana kasnije… tu su frizura i zuluf kao kod špica Katanije, tu je adolescentska bubuljica, tu su kicoška bradica i šljaštava naušnica. Tu je sve što nije za pohvalu, osim jedne stvari. Akreditacija za meč Partizan – Braga.
