Godina koju su pojeli skakavci:Od Bolonje i Virtusa, do Novog Beograda i Igokee

Od prvog favorita za osvajanje Evrokupa i Jadranske lige, do dva poraza od dna regionalnog takmičenja i nimalo obećavajuća situacija u timu…

5. februar 2020. godine: Partizan dolazi do brejka protiv Virtusa u Bolonji kojom se trasira put do prednosti domaćeg terena do kraja Evrokupa.

6. februar 2021. godine: Partizan gubi deseti meč u ABA ligi, oprašta se od plej-ofa i u Evrokupu ostaje poslednja ulaznica za Evroligu.

Naslov čuvenog letopisa neponovljivog srpskog književnika Borislava Pekića “Godine koje su pojeli skakavci” mogao bi u malo izmenjenoj formi da se iskoristi kao najupečatljiviji pokazatelj Partizanovog jednogodišnjeg sunovrata u kojem se od prvog kandidata za osvajanje Evrokupa i Jadranske lige izašlo na auto-put ka najlošijoj sezoni u regionalnom takmičenju. Ako se posle onog 5. februara u Paladoci i junačkog brejka nad Virtusom nije video plafon sezone čiji se rasplet nestrpljivo čekao, tako se posle ovog 6. februara u dvorani Ranko Žeravica ne vidi kraj slobodnog pada…

Bilo je tokom ovih godinu dana subjektivnih i objektivnih razloga zašto je Partizan doživeo ovakav slom. Pandemija virusa korona učinila je da se kao kula od karata poruši sve ono što je Andrea Trinkijeri gradio godinu i po dana. Posle zvanične odluke o prekidu svih takmičarskih obaveza do oktobra harizmatični italijanski stručnjak digao je sidro i krenuo plovidbu ka ostvarivanju evroligaških snova sa Bajernom, što je pokrenulo domino efekat. Od prelaska Korija Voldena u Crvenu zvezdu, sumnjivog prelaznog roka i poraza od čačanskog Borca prvog dana sezone, do rastanka sa Nemanjom Gordićem kome je mesecima ranije produžen ugovor, šamarčine od Krke u Novom Mestu, smene sportskog direktora Nikole Lončara, do sinoćnog desetog poraza u Jadranskoj ligi…Košarkaši Partizana (©Star Sport)Košarkaši Partizana (©Star Sport)

Nedavna izjava prvog čoveka Ostoje Mijailovića o zauzimanju novog kursa, promeni strategije i okretanju ka domaćim proizvodima na prvu loptu deluje osvežavajuće u trenutku kada su stranci – neki upitnog kvaliteta – doveli klub u sadašnju poziciju. Ruku na srce, ne može da se kaže ni da je izbor domaćih proizvoda uvek bio pravi…

“Od sledeće sezone pravimo totalno drugačiju strategiju. Ova sezona je posledica prošle. Još polažemo nade i u ovu. Od sledeće ćemo drugačije. Nećemo da se takmičimo sa ekipama koje imaju neograničene budžete. Vratićemo se našim vrednostima. Promenićemo koncept. Tarlać, Radovanović, Jovanović… Oni su nadošli i imaće šansu sledeće sezone. Nećemo da budemo kao mačka koja juri svoj rep. Izaći ćemo još jači iz ovoga”, najavio je Mijailović.

Iz ovih reči može da se izvuče zaključak da je Partizan spreman čak i da žrtvuje (bar) jednu godinu borbe za vrh, kako bi klupska deca afirmisala i vratila duh nekih prošlih vremena. Ali, na odgovor treba sačekati do leta, kada će neke stvari biti jasnije. Partizan ima mlade nade na koje može da se osloni i fokusira dalji razvoj, pod uslovom da postavljeni ciljevi budu jasno iscrtani kako se momcima bez trunke iskustva ne bi na leđa stavljao teret koji realno ne mogu da iznesu.Sašo Filipovski (©ABA LIGA – Partizan / Dragana Stjepanović)Sašo Filipovski (©ABA LIGA – Partizan / Dragana Stjepanović)

Dve najvažnije odluke uprava će doneti sa izborom trenera i novog sportskog direktora. Sašo Filipovski je tek tri meseca na usijanoj klupi, ali niko ne može da garantuje da će na istoj poziciji ostati kada se ova sezona završi. Prvi veliki rez napravljen je otkazom Nikoli Lončaru, što je negde logičan potez kada se godinu dana povlače (uglavnom) loši potezi bez pokrića, pa će izbor novog prvog operativca značajno uticati na dalje opredeljenje u izboru kursa, igrača, možda čak i trenera…

Pet dana uoči početka Kupa Radivoja Koraća u Novom Sadu, gde će izaći kao trostruki uzastopni osvajač Žućkove levice, Partizan se nalazi na putu ka statistički najlošijoj sezoni otkako nastupa u Jadranskoj ligi. Osam kola pre kraja ligaškog dela gde će protivnici, između ostalih, biti Crvena zvezda, Mornar i Mega, Parni valjak je već stigao do dvocifrenog broja poraza, što se u u ovih sedamnaest godina desilo samo još četiri puta – u debitantskoj sezoni 2004/05 (skor 20-10 i drugo mesto), šampionskoj 2012/13 (16-10 i četvrto mesto), zatim takmičarskoj 2015/16 (12-14 i peto mesto), te 2017/18 (11-11 i peto mesto).

Tekst preuzet sa portala Mozzart sport