Galop, a ne kas

Partizanovi fudbaleri su protiv Voždovca dobili više, nego što su zaslužili, a ako ne okrenu list, pitanje je šta će da pazare sutra (20 č) protiv Novog Pazara

U tržnom centru „Stadion” Partizan se dugo cenkao i kad je izgledalo da će da istrese kesu do dna dobio je mnogo više nego što je platio. Uzeo je tri boda Voždovcu (3:2), kome je nadohvat ruke, prvi put ove godine, bio i čitav plen, ali je na kraju opet ostao praznih ruku.

Pobednik nije skrivao da je srećan do neba. S razlogom, jer da mu se nije posrećilo ne bi mogao više ni da mašta o zvanju prvaka države za kojim žudi još od 2017. godine. Ohrabrujuće je za njega i što je u, nije preterano da se kaže, prinudnom sastavu ostvario željeno. Još više što je tri puta morao da kreće od nule i, kada se teško stečeno blago prosulo iz ćemara, ne samo da ga je sakupio do poslednje pare, nego je i pronašao i neke dragulje.

Baždaru je mnogo dugo, činilo se čak i uzaludno, iznova ukazivano poverenje. Ovog proleća je pokazao da to nije bilo samo na lepe oči, na mladost. Pretila je opasnost da ostane večiti, to jest nedokazani, talenat. Nije, doduše, skinuo zvezde s neba, ali kad je timu bilo preko potrebno, kad nije imao ko drugi, počeo je da pogađa. Već ima četiri gola u svom učinku i to ne kad je sve rešeno, kad je protivnik potučen i pomiren s porazom, nego kad je žilava borba u punom jeku. I batlija je – kad god je bio strelac Partizan je pobedio.

Više od pukog upisivanja u listu strelaca pažnju privlači način na koji postiže golove. Takav je i ovaj poslednji. Kada je u protivničkom kaznenom prostoru vrilo kao u loncu na jakoj vatri, on se, najpre, našao tamo gde treba, onda primirio loptu i tako hladnokrvno (i precizno) gađao kao da je sam u šesnaestercu na treningu. Uz to je i šut bio tehnički besprekorno izveden.

Preostala dva gola dali su bekovi. Najpre se Filipović na protivničkom petercu snašao kao da je golgeter po zanimanju, a potom je, u samom finišu, Stojković, koji je ušao da ga odmeni, poslao, iz nimalo lake pozicije, u rašlje loptu kao da je dron. Što više strelaca to je, razume se, kapital tima uvećan.

Na visokom nivou je, već po običaju, bio golman Jovanović. Dobro je posao obavio i Ovusu… Ali, bilo je, po ko zna koji put, neshvatljivih propusta. Dugo je odbrana odolevala, čak je moglo da se kaže da je konačno postala i pouzdana (za prvi gol, primljen iz penala, greh ne ide na dušu nikome iz njenih redova), međutim, u finišu je ponovo počela da duva, ne promaja, nego košava na čistini pred Jovanovićevom mrežom. Pre Partizanovog pobedonosnog gola imao je Voždovac vrlo povoljne prilike da on povede s 3:2. Čak i kad je Stojković obradovao „crno-bele”, kad je ostalo da vreme uradi svoje, domaćin je ozbiljno zapretio.

Neverovatno je koliko je Severina odsutan. Ne samo što kao da nije imao nameru da nešto učini u napadu, nego je svom timu načinio medveđu uslugu kada se vratio u odbranu i kratko vratio loptu ka Ovusuu. Tačnije kao da ju je servirao Neškoviću, koji je potom pao i – penal ni iz čega.

U Partizanu uglas ističu da je najvažnije da su se domogli sva tri boda. Ipak, krajnje je vreme (možda čak i dockan) da daju sebi odgovor zašto nikako ne zaigraju. Jesu siromašniji završili planiranu berbu bodova (protiv Napretka poraz u Humskoj s 1:0 i jedva 1:1 protiv Mladosti u Lučanima), ali, kad se na tas stavi kako su igrali, vaga pokazuje više nego što je realna težina, više nego što su stvarno zaslužili.

Sutra im u goste dolazi Novi Pazar (20 č). Ako se još meškolje snujući san sa hepiendom iz tržnog centra „Stadion” pitanje je da li će uopšte nešto da pazare protiv Pazaraca. Partizanovoj igri mnogo šta nedostaje i to nema veze s izostankom visprenog strelca Saldanje zbog povrede, Zahidovom istrošenošću zbog pridržavanja verskog običaja ili što Natho, zašao u pozne fudbalske godine, ne drži časove tako često kao nekada.

Vrlo je kratko vreme da se sada kuje novi ratni plan. Ali, kolane još mogu bolje da se pritegnu, da se zbiju sopstveni redovi i da se, kao u galopu na atovima, jurne da se protivnik što pre razbije na buljuke, a ne da se lagano kaska, jer ima vremena…

Originalni tekst: Politika.rs