Efekat “Stanojević” probudio Partizan – možda nije lepo za oko, ali rezultati su tu!

Fudbaleri Partizana uspeli su da osvoje jesenju titulu posle sedam godina čekanja, a te godine je na klupi sedeo miljenik “grobara” Marko Nikolić.

Ove sezone im je to doneo Aleksandar Stanojević, pa ćemo se pozabaviti temom, koje je to promene doneo sadašnji trener crno-belih po dolasku na klupu.

Stanojević je nasledio Savu Miloševića, posle poraza u Novom Sadu od Vojvodine, kada je tadašnji trener imao burne reakcije, nezadovoljan sudijskim odlukama, odlučio je da podnese ostavku na mesto šefa stučnog štaba.

Uspeo je u prvoj utakmici da savlada Rad, prilično lako, ali onda je usledilo mučenje sa moldavskim Sfintulom u kvalifikacijama za Ligu Evrope, a tu prepreku su preskočili tek u produžecima, pogotkom Natha iz penala.

Odmah je bilo jasno da će biti potrebno vreme da igrači usvoje Stanojevićeve zamisli, a on je odlučio da u pomoć pozove svoje stare saborce, koji su znali sa kojoj težinom se nosi grb Partizana – Aleksandra MiljkovićaMiloša Jojića i Ivana Obradovića.

Prvih nekoliko utakmica su igrali toplo-hladno, mučili su se sa fenjerašima Bačkom i Zlatiborom, kiksnuli su protiv Metalca, igrali nerešeno u derbiju, a kap koja je prelila čašu bio je poraz od Radničkog iz Niša. Na sve to nadovezalo se i ispadanje iz kvalifikacija za Ligu Evrope, porazom od belgijske Šarloe.

Posle Radničkog su vezali dve pobede i usledila je reprezentativna pauza, koju je Stanojević odlično iskoristio.

Crno-beli su od tog trenutka zaličili na pravi tim, sa konkretnim ambicijama da se bore za šampionsku titulu. Od poraza protiv Radničkog uspeli su da vežu 17 uzastopnih pobeda u prvenstvu, a niz im je presekla Zvezda pobedom u večitom derbiju na stadionu “Rajko Mitić”.

Nije Partizan igrao preterano lepo za oko, kao u eri Save Miloševića, ali su pobeđivali “male” utakmice sa lakoćom.

Priveli su tu sezonu kraju, porazom u finalu od večitog rivala, a Stanojević je znao da su male šanse da stignu Zvezdu i posvetio se pravljenju tima i uigravanju za narednu sezonu.

Pošto je svima poznato da su igrali bez klasičnog špica, kojeg je pokušao da glumi Holender silom prilika, a svi znamo kakav su fijasko doživeli sa Bajbekom, prvi konkretan potez koji je Stanojević povukao bio je dovođenje proverenog golgetera, a boljeg u vidu Rikarda Gomeša nisu mogli da nađu.

Usledila je promocija mladih snaga, a možda jedna od najvažnijih odluka, koja se kasnije ispostavila sjajnom, bila je da pusti Stojkovića i da na gol stavi mladog Popovića. Naravno, ima stvari na kojima nova jedinica crno-belih mora da poradi, ali vreme radi za njega i Stanojević je pokazao, a to je ono što je najbitnije za mladog igrača, da ima strpljenje za njega.

Ključeve odbrane dao je Igoru Vujačiću. koga je upario sa novajlijom iz Vojvodine Sinišom Saničaninom, a crnogorski reprezentativac mu je to vratio na najbolji mogući način i ovu jesen je bio jedan od najboljih igrača Partizana.

Afirmisao je početkom proleća 2021. godine mladog Nemanju Jovića, pošto se znalo da Filip Stevanović odlazi, a mladi reprezentativac je odmah upao na radar evropskim velikanima. Sjajno je počeo ovu sezonu, ali su ga povrede omele da iskaže svoj pun potencijal, ali ukoliko bude nastavio da radi kako treba, ne sumnjamo da će prolećna polusezona proteći u njegovom znaku.

Pri kraju prošle sezone klub je napustio Takuma Asano, zbog neisplaćenih zarada, ali to nije bilo u nadležnosti Stanojevića, pa je opet uz sve te nedaće, koje su ga zadesile pred finale Kupa, uspeo da se nosi sa Crvenom zvezdom, ali nisu imali sreće na penal ruletu, koji je pripao crveno-belima.

Odlučio je da se zahvali Sejdubi Sumi, što je izazvalo nezadovoljstvo kod većeg dela publike, ali nije želeo da ima nezadovoljnog igrača u svlačionici, koji bi mogao da uruši hemiju u timu, a na kraju njegov potez nije imao nikakve posledice po rezultate Partizana.

Foto: Srdjan StevanovicStarsport.rs ©

Uspeo je da oformi skoro kompletan tim pred početak priprema, koji je dodatno nadogradio plasmanom u Ligu konferencija, čime je popunio skoro svaku poziciju u timu, gde niko nije zacementiran u startnoj postavi i tako ih tera da daju svoj maksimum na svakoj utakmici i treningu.

U nedostatku klasičnog centarfora, ne njegovom krivicom što Rikardu nije dovedena zamena, makar za domaći šampionat, iznedrio je mladog Milovanovića, koji je na fantastičan način priveo sezonu kraju u odsustvu Gomeša, zbog zdravstvenih problema.

Jedina mrlja koja baca senku na dosadašnji uspeh, jeste poraz od Flore u Talinu i nerešen rezultat sa Anortozisom, gde je visilo evropsko proleće do poslednjeg sudijskog zvižduka.

“Grobari” mogu da mu oproste ovo jer su izborili plasman u narednu rundu, ali on bi mogao da se iskupi na pravi način prolaskom u 1/8 finala Lige konferencija, pogotovo zato što nije dobio protivnika koga treba da respektuju, već sa kojim može da se igra, a uvereni smo i može da se prođe.

Stanojevićev Partizan sada drži sve u svojim rukama i vreme je da pokažu da su naučili na svojim greškama, koje se sada dešavaju njihovom večitom rivalu.

Originalni članak Objektiv.rs