Dugujem izvinjenje Penjaroji — posle Bolonje više nemam izgovor za toliki skepticizam

Kako je trener Partizana tiho rušio predrasude koje sam sam postavio

Piše: Volimpartizan.rs

Kad je Đoan Penjaroja stigao na klupu Partizana, nisam verovao da će uspeti — i nisam to krio. Posle Željka Obradovića, bio sam ubeđen da niko neće moći da stabilizuje ovu ekipu, a posebno ne čovek čije ime većina navijača koja ne prate dovoljno košarku nije mogla da izgovori bez Gugla. Sinoćna konferencija za štampu u Bolonji me naterala da progutam tu procenu, i ovaj tekst je moj način da to uradim javno.

Nije samo pobeda nad Virtusom u gostima — mada ni to nije mala stvar. Ono što me pogodilo bile su Penjarojine reči posle meča. Ne jer su bile efektne, nego jer su bile tačne.

Šta Penjarojine reči sa konferencije otkrivaju o Partizanovom procesu

Trener Partizana je sinoć govorio o kontroli ritma, o organizovanom napadu, o odbrani u situacijama jedan na jedan koju je trebalo popraviti posle prvog poluvremena. Govorio je o tome kako je ekipa na gostovanjima u poslednjih mesec i po dana igrala dobro, ali gubila u završnicama — i da su sinoć konačno rešili upravo te odlučujuće momente.

To me je zaustavilo.

Jer ovo nije jezik trenera koji slavi jedan rezultat. Ovo je jezik trenera koji prati proces, koji je video napredak i pre nego što su pobede počele da dolaze. A to je vrsta strpljenja i jasnoće koja se ne sreće često — pogotovo ne u sredini poput naše, gde se od trenera očekuje trenutni rezultat ili glava na panju.

Penjaroja je rekao da je ponosan na tim. Odavno sam naučio prateći Partizanovu košarku da razlikujem trenersko zadovoljstvo koje je stvarno od onog koje je za kamere. Sinoć je bilo stvarno.

Zašto sam bio skeptičan prema Penjaroji u Partizanu — i zašto to više ne stoji

Hajde da budem konkretan o svom skepticizmu, jer zaslužuje da bude razmontiran pošteno.

Obradović je bio, ostao, i biće institucija. Nije bio samo trener — bio je identitet. Njegov odlazak je ostavio rupu koja nije bila samo taktička, bila je psihološka. Navijači, igrači, ceo sistem je godinama funkcionisao oko jednog čoveka. (I da se razumemo, i sada dižem obe ruke za njegov povratak u Partizan.)

A onda kada dođe neko nov, sa drugačijim stilom, tišim pristupom, bez istorije sa klubom — refleks je bio: ovo neće raditi.

Grešio sam. Ne zato što je Penjaroja savršen — već zato što sam potcenio nešto suštinsko: ovaj čovek ima plan i ima strpljenje da ga sprovede. Dok sam ja tražio Obradovićevu energiju na klupi, Penjaroja je gradio nešto svoje. Tiše, metodičnije, ali — kako sinoć pokazuje — itekako efikasno.

Sa zdravim Karlikom Džonsom — drugačija priča

I onda je tu Karlik.

Dok ga nije bilo, ekipa je imala momente, ali nije imala nekoga ko u završnici kaže: dajte meni loptu. Penjaroja je radio sa onim što je imao, i zasluge za to su ogromne. Ali sa Karlikovim povratkom, ovaj tim izgleda kompletno na način koji ranije nije bio moguć.

Sinoć se to videlo. Završnica u Bolonji, Virtus pravi nalet, publika diže atmosferu — i Partizan ne puca. Drži se organizacije o kojoj Penjaroja govori, drži se plana. A kada plan zatreba individualnu iskru, tu je Karlik.

Taj spoj — trenerova struktura plus liderstvo na parketu — je ono što je nedostajalo. Sada ga ima. I izgleda, moram da priznam, jako pristojno.

Jedno priznanje i jedno pitanje o budućnosti Partizana

Priznajem grešku bez rezerve: Penjaroja je pokazao da može da vodi ovaj tim. Način na koji je stabilizovao ekipu, način na koji govori o igri — i što je najvažnije, način na koji se to poklapa sa onim što vidim na terenu — zaslužuje poštovanje koje mu nisam davao od početka.

Ali jedno pitanje mi ne da mira, i nemam odgovor na njega: da li je ovo plafon ili početak? Stabilizacija je jedna stvar — iskorak je potpuno druga. Navijači koji prate Evroligu godinama znaju kolika je razlika između ekipe koja konkuriše i ekipe koja preti. Penjaroja je dokazao da može prvo. Možda sam ponovo u krivu — ali nisam siguran da sam video dovoljno da verujem u drugo. Oni koji su pratili njegov rad pre Partizana možda vide nešto što ja propuštam, i iskreno bih voleo da me neko ubedi da grešim i ovaj put.

ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.

Piše: Volimpartizan.rs 

DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan

Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11