Nedeljnim porazom od Radnika u Surdulici Miroslav Đukić se upisao u istorijske knjige kao prvi trener Partizana od raspada SFRJ koji je sa svojim timom upisao četiri vezana poraza na gostovanjima u ligi.
CRNO i belo. Shodno klupskim bojama, navijači Partizana su se navikli i na jedno i na drugo kroz skoro 73 godine dugu istoriju, ali je retko kada kao u prethodnoj i novoj, tek započetoj sezoni igra crno-belih delovala tako stihijski, praktično i bez glave i bez repa.
Kod Miroslava Đukića u drugom mandatu u Partizanu su svetli tonovi stigli samo u Evropi, sve ostalo viđeno na domaćoj sceni u poslednjih godinu dana je toliko tamno da 52-godišnji stručnjak osim osvojenog Kupa Srbije bukvalno nema za šta da se uhvati kada se povede ozbiljna priča o onome što (ni)je uradio sa svojim pulenima.
Nedeljnim porazom od Radnika u Surdulici Đukić se upisao u istorijske knjige kao prvi trener Partizana od raspada SFRJ koji je sa svojim timom upisao četiri vezana poraza na gostovanjima u ligi. U plej-ofu su crno-beli redom pružali ruke Crvenoj zvezdi (2:1), Vojvodini (2:1) i Voždovcu (2:1), a u tom periodu meru Đukićevom timu je uzeo i Čukarički u prvom meču polufinala Kupa Srbije.
Sa ta četiri poraza, čovek koji je verovatno najčešće od svih trenera u novijoj istoriji čuo svoje prezime uz dodatak “odlazi” izjednačio se po negativnom sa pet generacija Partizanovih fudbalera. Sve one su vojevale bitke u daleko jačoj konkurenciji, pošto od raspada SFRJ 1991. nikada niko u tom segmentu nije imao tanji učinak od Đukićevog Partizana. Ova generacija je stigla na korak do one iz sezone 1974/1975, koja se praznih šaka vraćala sa čak pet gostovanja, a istorija će očigledno još dugo pamtiti ekipu koja je završila sezonu 1978/1979. i započela narednu. Tada je “valjak” vozio u leru punih osam utakmica izvan svog dvorišta.
Ono što je posebno primetno kada su u pitanju neuspesi Đukićevog tima jeste da njegovo “lociranje” razloga za posrtanje kao po pravilu ne odgovara činjeničnom stanju stvari.
– Moramo da poboljšamo realizaciju ako želimo da pobeđujemo. Očekivali smo i očekivaćemo još ovako zatvorenih odbrana, zato mi moramo da nađemo bolja rešenja u napadu – rekao je Đukić posle poraza u Surdulici.
Jasno je i laiku da to jeste problem ovog tima Partizana, ali bi to onda trebalo da znači da se crno-beli mnogo bolje snalaze kada nemaju “zid” ispred sebe. Učinak sa Crvenom zvezdom iz prošle sezone (dva boda iz tri derbija i samo dva postignuta gola, oba iz penala), s Vojvodinom (po jedna pobeda, remi i poraz) i Napretkom (dva remija i poraz) ukazuje na to da Đukiću nije odgovarao ni drugačiji pristup rivala.
A da nisu samo gostovanja “fleke” koje ozbiljno bodu oči posmatrača, dokaz su i posrtanja na domaćem terenu, kojih je na kraju prethodne sezone bilo čak osam (sedam remija i poraz). Miroslav Đukić ne deluje kao neko ko ima snage, znanja, želje, pa i autoriteta da napravi ozbiljan zaokret i od Partizana napravi tim koji će umesto podsmeha izazivati strah kod rivala. Vremena i strpljenja, na koje se struka uvek s pravom poziva, dobio je više nego ijedan stručnjak u novijoj istoriji. Otud je i logično da u moru pitanja Partizanovih pristalica koja nemaju pravi odgovor dominira i ono najjednostavnije – dokle?
NEGATIVNI NIZOVI
1951. 4 poraza
1974/1975. 5 poraza
1976/1977. 4 poraza
1978/1979. i 1979/1980. 8 poraza
1985/1986. 4 poraza
1988/1989. 4 poraza
1990/1991. i 1991/1992. 4 poraza
2017/2018. i 2018/2019. 4 poraza
One Comment
Leave a Reply