“Ne mogu da kažem da smo savršeni, nismo postigli golova koliko Leo i Đuka. Nisam nas upoređivao nikada, dosta mečeva u početku nisam počinjao, nekad on igrao iza mene, nekad ja iza njega. Bilo je dobrih mečeva. Kad popravimo dolaske po bokovima biće bolje. Ni ja nisam Leonardo, a ni Tavamba nije Leonardo, sa njim na terenu je svima bilo lakše.”
Ožegović je izdvojio svoj najveći kvalitet, ali i ono što želi da popravi.
“Najvećim kvalitetom smatram igru jedan na jedan. Mana mi je što volim da prilazim i da igram, sigurno znam da bih dao više golova da čekam i da samo pakujem na svoju brzinu i eksplozivnost.”
Obožava “makazice” i stalno pokušava da akrobatskim udarcem postigne gol.
“Teško je da se stvori situacija za makazice, stalno imaš igrača na leđima. Moraš da budeš sam, meni je jednom uspelo u Superligi mislim da takav gol više neću postići.”
Taj pogodak upravo smatra i najlepšim u karijeri.
“Da, najlepši gol dao sam protiv Javora za Vojvodinu, a najbitniji protiv Jang Bojsa“, završava Ognjen Ožegović.