Hokejški klub Partizan poslednji je primer očite želje vlastodržaca za uništenjem JSDa Partizan.Kako su uz pomoć svojih satelita u vidu aboliranih kriminalaca, lažnih akademika i propalih fudbalskih radnika, uništili i oskrnavili KK, RK, ŽKK, FK, VK i ostale sekcije u ekipnim sportovima, tako su i ovaj klub doveli do ivice egzistencije i uslova za funkcionisanje.Ostvaruju polako plan i obećanje svog vođe da se neće smiriti dok ne uništi i poslednju ekipu koja nosi sveto ime i dok ne otme sve moguće pozicije koje je Partizan sticao u svim sportovima.
Sve je to nekako normalno u državi u kojoj živimo i u kojoj se umesto državnih poklanjaju klupski dresovi, u kojoj se ceo državni vrh kezi iz lože jednog kluba i u kojoj je skoro celokupna sportska javnost ubačena u mašineriju zarad cilja koji imaju.Sve je nekako normalno, u zemlji u kojoj jedan “firma” posluje “najbolje” sa dugom od preko 50 miliona evra ili menja ime i adresu kako joj se ćefne…
Sve je to normalno….a šta nije ?
Normalni nismo MI koji smo naseli na očite planove i želje vlastodržaca da nam ubace i poseju seme razdora kako bi lakše ostvarili svoje ciljeve.Mogu ja da razumem i prihvatim da su u klub poslati Parizanovci, ali sa planom da , zarad ličnih interesa i koristi,polako i nesvesno ostvaruju nečije ciljeve. Jer, toga je bilo da se ne lažemo,oduvek.Ne mogu da razumem nas koji se zbog toga, bez da nešto možemo epohalno učiniti, hvatamo toljage i idemo jedni na druge deleći se na “jedne, druge, treće” umesto da u najtežim vremenima budemo najsložniji…
Mogu ja da razumem da se “tražimo između sebe” ko je bio za a ko protiv ovog “margarina koji se u sve meša”, i da se “pravdamo” jedni drugima kako to nismo mi, iako činjenice govore da je većina bila .Ali ne mogu da shvatim i nikada neću da zbog toga GROBAR sa istoka zapada i JUGA nije GROBAR i da nije “podoban” za nekog koji ne misli isto.Nikada neću prihvatiti da je neko od nas naseo na jajarske metode “statističkog kluba” i njihove namere,a i da zbog toga momci koji krvare na terenima i parketima nemaju podršku kakvu su u istoriji imali svi sportisti Partizana!
Mogu ja da razumem da neko ne voli Kljajića, neko Božinova, da neko ne simpatiše Vrapca, Karahodžića ili Koprivicu…mogu sve prihvatiti, ali da zbog toga neko zviždi i bojkotuje klub, da ne dolazi ili ne pruža podršku, nikada neću i ne mogu…
Jer, ovakvih vremena već je bilo.Nisu Kokeze,Terzići, Čovići i ostali podmetnuti uljezi nešto novo.Pamte se Šajberi, Miljanići, Stojkovići…pamte Babarogići, Dimitrijevići ili Peruničići..
Izgleda da smo jedino”novi” mi?!Mi koji smo pevali još jače posle Hajduka, Videotona, Fljamurtarija, Timoka…koji smo “nosili” protiv Barse,Reala, Makabija, KPRa, Bajerna, Lacija…koji smo plakali posle Tikve,Dinama,Arisa…Izgleda da smo ovih godina prihvatili “trend” nekih drugih, štrokavih i prljavih i onih koji pevaju kada se pobeđuje a ne prate kada ne ide?Izgleda da je neko baš uspeo da braću posvađa, sestre otera a decu preplaši?A mi, koliko bar sam vaspitan i učen, to nikada nismo dozvoljavali.
Usrali su nam se u živote a mi im još i zadnjice brišemo!
One Comment
Leave a Reply