Sa kojim su se sve asovima nadmetali crno-beli na stadionu JNA tokom druge decenije 21. veka…

U danima kad nema sportskih događaja i kad nije baš najjasnije kada će se oni najveći i najpopularniji vratiti na male ekrene, redakcija Mozzart sporta zavirila je u istorijske spise i sprovela opsežno istraživanje pod radnim naslovom: NAJBOLJI FUDBALERI KOJI SU GOSTOVALI U BEOGRADU I IGRALI PROTIV PARTIZANA. Imajući u vidu da se radi o ogromnom broju fantastičnih igrača, odlučili smo da sastavimo idealne timove po decenijama. Dakle, najboljih 11 iz pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina… Pa tako sve do druge decenije novog milenijuma, ove na izmaku. Čisto da bude zanimljivije. Malo poređenja, diskusija, neće biti naodmet, zar ne? I naposletku da pojasnimo: konačni izbor rezultat je ličnih utisaka grupe autora serijala (za poslednje četiri decenije), odnosno čuvenje (priče iz davnina), trofeji, golovi i individualna priznanja za velemajstore iz crno-bele ere. Na kraju i sami smo se iznenadili kakvu smo malu istoriju fudbala ispisali prisećajući se svih tih veličina. A proći će ih kroz ove članke više od 500! Pa da krenemo u našu malu avanturu… Uz nadu da nam nije promaklo mnogo vedeta vrednih pažnje i da ćete se fino zabaviti…
Decenija započeta Partizanovom dominacijom u domaćem prvenstvu i u kojoj su se crno-beli zacementirali kao manje-više redovni učesnici jesenjih takmičenja u Evropi. Istina, samo u Ligi Evrope – decenija je početka 1. januara 2011. kad je Partizan već završio drugi nastup u Ligi šampiona – ali opet je tu bilo utakmica za pamćenje, poput 4:0 protiv Videotona ili gola Nemanje Miletića za eliminaciju Nordsjelanda. Svakako manje atraktivni rivali no u prethodnoj deceniji, ali opet više nego korektnih idealnih 11 sa kojima su se crno-beli nosili u drugoj deceniji 21. veka. U njoj su, to je sasvim jasno, najveći protivnici bili Inter i Mančester junajted, mada su u Humsku dolatili i Totenhem, Bešiktaš, Atletik Bilbao i još poneki veliki klub, doduše ne baš iz prve kontinentalne klase. No, da vidimo prvo ko je sve tu od igrača prodefilovao.
Na golu nismo imali nikakve dileme, uz sve poštovanje Uga Lorisa. Samir Handanović je po našem skromnom učinku sigurno u TOP 5 golmana poslednje decenije i prava je šteta što je u Inter došao u godinama tranzicije Nerazura pa verovali ili ne nema nijedan trofej s milanskim klubom. Ali je zato tri puta biran u najbolji tim Serije A – od stranaca su u idealnih 11 bili samo još Brazilci Dida, Žulio Cezar i Alison – pride i čovek koji deli rekord od šest odbranjenih penala u jednoj sezoni prvenstva Italije.
I drugi član idealnih 11 Partizanovih rivala stiže nam iz Intera. Reč je o legendarnom Havijeru Zanetiju, koga je i Rajan Gigs izdvojio kao najtežeg protivnika sa kojim se tokom karijere sudario. Za Inter je odigrao rekordnih 858 utakmica, sve skupa 1.114 takmičarskih i tu su samo šestorica igrača u istoriji fudbala sakupila više.
Kao prvi štoper tu je Pepe, prgav je i ne preterano omiljen, ali karijera ne može da mu se ospori. Tri puta je osvajao Ligu šampiona, bio evropski prvak sa Portugalijom 2016, ali će ga prosečan fudbalski fanatik po brojnim brutalnim startovima zbog čega ga je katalonska TV3 stanica jednom prilikom satiričnio prikazala sa maskom Hanibala Lektora, ieko je Portugalac ceo život pokušavao – bezuspešno ako smemo da primetimo – da se otarasi tog epiteta grubijana.

Uz Pepea jedan mnogo elegantniji štoper, usudićemo se ipak da kažemo ne i bolji. Ovde smo doduše imali malu dilemu, jer konkurisao je za ovu poziciju i Hari Megvajer, obojica su čini nam se i precenjeni, ali Emerik Laport ima i nekoliko trofeja da se njima podiči za razliku od centralnog beka Mančester junajteda. Bask je dva puta bio prvak Premijer lige, bio je i najskuplje pojačanje Mančester Sitija sa cenom od 65.000.000 evra i to je valjda i najbolji dokaz koliko su cene u svetu fudbala otišle dođavola. Što naravno ne znači da je Laport loš igrač, naprotiv.
Defanzivnu četvortku kompletiramo Janom Vertongenom, najboljiim fudbalerom Eredivizije za 2012. godinu, rekorderom po broju nastupa za reprezentaciju Belgije (116) sa kojom je osvojio i bronzu na Mundijalu 2018.
Vezni red počinjemo s Kevinom de Brujneom i njegovom poslednjom sezonom u Genku. U međuvremenu je obišao Čelsi, Verder, Volfzburg i Mančester Siti i izrastao u jednog od najboljih fudbalera sredine terena. Dva puta biran u Uefin tim godine, dva puta Sitijev igrač sezone. “Poseban igrač., sve radi… Bez lopte je najveći borac, sa loptom je jasan – sve vidi“, hvalio ga je Pep Gvardiola. Pride je i fudbaler bez mrlje u karijeri.
Do njega, Esteban Kambijaso, posebna sorta igrača, osvajač 21 pehara u karijeri, većinu je uzeo sa Interom. Poseban, jer nije bio glamurozan, nije donosio spektakl, ali nije ni grešio. Zbog toga možda čak i potcenjen, iako će svako pri zdravoj pameti reći da je bio vrhunski igrač. Ali i to je malo za asa kakav je bio Kambijaso.
Idemo dalje, Huan Mata već neko vreme nije prvi izbor u Mančester junajtedu, ali nije Premijer liga imala mnogo većih majstora od “Džonija ubice“ kako su ga zvali navijači Čelsija. Osvojio je Ligu šampiona s Plavcima, Ligu Evrope s Junajtedom, Mundijal s Španijom, pride je dao 2.000.000 evra da bi spasio Ovijedo bankrota, dok jedan odsto plate donira u humanitarne svrhe. Ruši stereotipe o fudbalerima otuđenim od običnog sveta.
.jpg)
Na kraju je to i Rikardo Kvarežma, još jedan fudbaler pun odlikovanja. Ima titule sa Sportingom, Portom, Bešiktašem, Ligu šampiona s Interom, mada to i nije previše njegova zasluga, nije Žoze Murinjo voleo sve te Kvarežmine trikove i šuteve spoljnim delom kopačke, pre svega manjak volje da trči. Ima i zvanje prvaka Evrope sa Portugalijom. Ima i čaroliju u nogama, čuven je po rabonama i trivelama. Retki su to radili kao O Cigano.
Nije dakle Kvarežma bio fudbaler izraženih radnih navika, a nije ni sledeći u idealnih 11 Partizanovih rivala. Antonio Kasano je sa loptom mogao sve, ali sa glavom nije znao šta će. Fabio Kapelo – sa kojim se sukobio u Realu – čak je skovao i novu reč “cassanata“, koju su i italijanski novinari prihvatili kako bi opisivali manje-više redovne probleme s ponašanjem FantAntonija. Ipak, uživanje je bilo gledati ga. Bar kad mu se igralo što istina nije bilo previše često. Nazvao je drugog sina Lionel, pogađate, po Leu Mesiju.
Poslednji u najboljem timu sa kojim se Partizan sukobio u poslednjoj deceniji, bez previše dileme, Hari Kejn, bez obzira na to što u tom beogradskom duelu nije pokazao ama baš ništa. Bio je tad previše mlad, i sad je, a već sa 26 godina nosi kapitensku tragu u reprezentaciji Engleske. Dobitnik Zlatne kopačke za najboljeg strelca poslednjeg Mundijala, za Totenhem je postigao već 181 gol, ali zanimljivo – i dalje nema nijedan trofej u karijeri.
PARTIZAN – IDEALAN TIM ’10-ih (4-4-2): Samir Handanović (Inter) – Havijer Zaneti (Inter), Pepe (Bešiktaš), Emerik Laport (Atletik Bilbao), Jan Vertongen (Totenhem) – Kevin De Brujne (Genk), Esteban Kambijaso (Inter), Huan Mata (Mančester junajted), Rikardo Kvarežma (Bešiktaš) – Antonio Kasano (Inter), Hari Kejn (Totenhem).

Što se tiče onih koji nisu uspeli da se probiju do idealanih 11, neke smo već pomenuli, mislimo tu pre svega na Lorisa i Megvajera, a notiraćemo i i da su u Humskoj igrali i Erik Lamela, Raul Garsija, Antoni Marsijal i Markus Rašford, mada smo se možda i najviše ogrešili o Arica Aduriza, ali nisu mogli svi da stanu.
♦♦♦ PREKOBROJNI ♦♦♦ Golmani: Ugo Loris (Totenhem).
Odbrana: Juto Nagatomo (Inter), Domagoj Vida (Dinamo Kijev/Bešiktaš), Gari Medel (Bešiktaš), Ron Vlar (AZ Alkmar), Hari Megvajer (Mančester junajted).
Vezisti: Roman Jeremenko (Rubin), Erik Lamela (Totenhem), Gokhan Tore (Bešiktaš/Malatija), Aleksander Hleb (BATE Borisov), Raul Garsija (Atletik Bilbao).
Napadač: Antonio Kasano (Inter), Rodrigo Palasio (Inter), Roberto Soldado (Totenhem), Dženk Tosun (Bešiktaš), Demba Ba (Bešiktaš), Salomon Rondon (Rubin), Vinsent Jansen (AZ Alkmar), Injaki Vilijams (Atletik Bilbao), Aric Aduriz (Atletik Bilbao), Antoni Marsijal (Mančester junajted), Markus Rašford (Mančester junajted).
Tekst Mozzart sport
PRIREDILI: Dejan Stanković, Aleksandar Gligorić, Predrag Dučić
FOTO ILUSTRACIJE: Mozzart Sport