
Teško je uhvatiti Lazara Markovića, Partizanovog „brzog Gonzalesa”: na terenu i – u holu velelepnog „Suena”.
Najčešće je, pak, u društvu Saše Zdjelara:
– Zdjelar je sjajan momak, cimeri smo i u „Zemunelu”.
Imali su ogromnu želju da igraju stoni tenis, ali… U hotelskom kompleksu postoji samo jedan sto, ne i adekvatni reketi?!
– U slobodno vreme igramo jamb i gledamo serije.
Lazara je razgalio susret sa Laminom Dijarom, nekadašnjim saigračem, svežim „penzionerom” nastanjenim u Antaliji.
– Drago mi je što sam video Dijaru, kad sam ušao u prvi tim Partizana bio je uz mene. Ostali smo u kontaktu i kad sam otišao u Portugaliju, Englesku.
Ta, 2012, još živi u Markovićevom sećanju, ali…
– Sad su u Partizanu drugi igrači, međutim, sličan je način treninga. Zadovoljan sam, igramo dobro i imamo odličan tim. Drago mi je što je došao Igor Duljaj, vidi se da mnogo zna i da je dobar čovek.
Fudbalofile najviše zanima: kad će napadač na teren, podsetimo, drugi deo jeseni propustio je zbog povrede?
– Trenirao sam i sa ekipom, sve je okej. Biću spreman za početak prvenstva.
Poseban režim ima i kad je u pitanju ishrana:
– Doručak: musli, soja, mleko. Ručak: Salata, riba. Večera: isto. Dobro, nekad malo i promešam.
Kako, pak, odoleti baklavama?
– Ne volim baklave. Od slatkog: šta mi se svidi „na oko”.
Izvor Sportski žurnal