Miletić o Veličkoviću, savetima, sličnostima sa Marinkovićem, radu u Partizanu…

U odnosu na to gde sam bio prošle godine, ovo je neki drugi nivo. Velika je razlika. Lepo je biti u klubu sa ovakvom tradicijom – priča Dušan

PRE devet meseci centar Dušan Miletić (21) je iz kraljevačke Sloge stigao u Partizan. Otišao je iz jedne košarkaške dimenzije i zaplovio brzim profesionalnim vodama. Trebalo mu je vremena da se snađe u novoj sredini i u tom teškom periodu adaptacije mnogo su mu pomogli saigrači, treneri, ali i navijači. Na meču protiv Cibone (102:66) odigrao je deset minuta, postigao pet poena (4sk), pa je iz hale otišao sa osmehom zbog aplauza koji se za njega prolomio “Štark arenom”.

– Lepo iskustvo za mene, sjajna publika koja radi prave stvari i podržava mlade igrače – srećan je Miletić. – Bez takvih navijača ništa ne bi bilo isto.

Zbog nedostatka mladih domaćih igrača, u Partizanu su oči uprene ka Miletiću i Trifunoviću, koji dobijaju sve veću šansu. Dušanu je nekoliko puta ove sezone trener Andrea Trinkijeri poverio ulogu startera, da bi u početnim minutima igrao bez opterećenja…

– U odnosu na to gde sam bio prošle godine, ovo je neki drugi nivo. Velika je razlika. Lepo je biti u klubu sa ovakvom tradicijom. Mislim da sve ide svojim tokom i ukoliko budem nastavio da radim, sve će biti super. Veoma sam zahvalan stručnom štabu što mi daju priliku da igram, da se dokazujem. Na meni je da te minute iskoristim kako treba i da opravdam svoju šansu.

Na treninzima može da se primeti koliko je Novici Veličkoviću stalo da Dušan postane dobar igrač.

– On je neverovatan momak, ima veliku karijeru iza sebe. Igramo na sličnoj poziciji i voleo bih od njega mnogo toga da naučim. To što me gleda stalno na treninzima je veliki plus za mene. Posvećuje mi veliku pažnju. On je pre svega pravden čovek, ne voli nepravdu… Sviđa mi se kod njega i to što uopšte nije mlak, već sve što misli to i kaže.

Sugestije i kritike ne dobija samo od Novice, već i od ostalih saigrača.

– Prvi savet koji sam dobio jeste da menjam karakter na terenu. Da budem malo bezobrazniji, da idem više u kontakt, da se opustim, da moram više da pričam. Sad sam se već malo opustio, navikavam se. Nisam imao iza sebe veliki broj utakmica. Nedostaje mi to košarkaško iskustvo, pa mi mnogo znači podrška saigrača. Baš mi veruju. Nadam se da ću jednog dana biti kao oni i da ću podržavati mlade igrače – zaključio je Miletić.

OD ŽITKOVCA DO BEOGRADA

DUŠAN je donedavno bio klinac koji sanja velike košarkaške snove, a već sada živi svoj san. U nekoliko rečenica je opisao put koji je prešao za kratko vreme:

– Dolazim iz Žitkovca, to je naselje pored Kosovske Mitrovice. Kasno sam počeo da se bavim ozbiljnom košarkom. Prve korake sam napravio u KK Zvečan, pa sam posle prešao u Kraljevo sa 18 godina. Tu sam bio u Poletu, pa zatim Slogi. Superligu sam odigrao u Borcu i sada sam u Partizanu. Sve se mnogo brzo izdešavalo i mislim da još nisam svestan toga.

“ISTI” VANjA

ČESTO se može čuti da Miletić vizuelno podseća na Vanju Marinkovića, samo je 15 centimetara viši.
– To su mi rekli pre nego što sam došao u Partizan. Jedan drug u Kraljevu, ali nisam shvatio ozbiljno. Međutim, kada sam potpisao, u više situacija su me ljudi pomešali sa njim. I u dresu, a i u kafićima… Ali dobar je momak, tako da je sve to u redu – nasmejao se Dušan.

Tekst preuzet sa portala Večernje novosti