
Filip Stevanović, najnoviji biser s fabričke trake majstorske radionice u „Zemunelu” i u trijumfu nad Konahs kvejom zahvaljujući driblinzima i egzekuciji potpisnik na „kabare”, za „buktinju” zadovoljstva među oduševljenim Grobarima i konstataciju: „Al’ igra ovaj mali!”
Partizanov vunderkind u četvrtak uveče ozbiljno se kandidovao da u eventualnom rimejku filma „Dečko koji obećava”, početkom „osamdesetih” prošlog veka emitovanog u krcatim bioskopskim salama (ovog puta sa fudbalskom tematikom), igra glavnu ulogu. Veliko „bravo” za krilnog napadača, dodatno zbog još jedne činjenice – 25. septembra puni tek 17 godina!
– San je počeo da se ostvaruje, puno mi je srce zbog prvog gola za Partizan. Mnogo mi znači, pogotovo što sam najmlađi. Hvala stručnom štabu na ukazanom poverenju – dan posle partije za nezaborav zbori Filip Stevanović.
Kome posvećujete pogodak?
– Porodici, prijateljima, svima što veruju u mene.
Oduševili ste navijače: danas samo pričaju o vama?
– Neverovatan osećaj! Grobari su, zaista, bili predobri, sve nam je lakše uz njihovu podršku.
Koliko ste puta, onako za svoju dušu, puštali snimak remek-dela?
– Snimak gola gledao sam dosta puta i, kao i svi, oduševljen sam. Celokupnom partijom, takođe.
Gol podseća na onaj što je u leto 2015. dao Andrija Živković Steaui?
– Sećam se Živkovićevog gola, ovaj moj, sudeći po porukama, mnogim ljudima liči na njegov.
Jedino, as Benfike imao je u tom trenutku 19 godina?
– Srećan sam što me porede sa Andrijom. Na meni je da nastavim vredno da radim i tresem mreže i u budućnosti.
Jeste li se posle utakmice izvinili defanzivcima Velšana što ste ih često driblinzima slali na travu?
– Igrači Konahsa po završetku meča pitali su me koje sam godište, prethodno čak i govorili: „Molim te, nemoj toliko da se krećeš”! Nema takvih ekipa u Srbiji, verovatno ni u svetu. Au, kako se samo brane! Bilo je teško načeti ih, posle…
Izvor Sportski žurnal