Džikić: A svima je bilo lepo posle 6:0!
Meni je lepo i danas, biće i sutra kao i juče…i sve dok u glavi se vrte slike iz Gana, Istanbula, Barselone,Fuenlabrade,Milana,Tel Aviva…I , sve dok postoji Partizan, pravi sa imenom,legendama,istorijom, grbom i adresom…I dok ga šutiraju, i dok se iživljavaju i dok ga pljuju…I dok ima “trojanskih konja” u njemu, dok se upiru iz petnih žila da ga ostave po strani i rade za državni klub…
Biću srećan jer znam da smetamo mnogima, jer znam da smo im trn u oku jer znam da smo ponosni na našu istoriju , da se ne stidimo “konzerviranja,zamrzavanja, drmanja koševa, zapišavanja…”
Ponosan na Kiću, Praju,Saleta,Dikija,Palju,Sašu,Duleta…ma koliko ih sada neki kleli a neki kudili…ponosan na Drola,Lokija,Bogdana,Milana Macvana i sve ASOVE koji bi svojim imenom i prezimenom napunili Pionir do vrha…
Ja sam srećan što sam deo njega…mala kap u okeanu CRNO-BELOG sveta kojeg danas mnogi, i u samom tom svetu ne razumeju na najbolji način.Srećan jer znam da nam ljubav i pripadnost ne mogu oduzeti a lepo mi je jer znam da i ako nekada”nemaju pojma”, oni su naši i jedini!
Onima koji nisu danas srećni i kojima nije lepo,Džile je još onomad poručio…predgrađe nije daleko…
DA JE PARTIZANOVAC BITI LAKO, PARTIZANOVAC BI BIO SVAKO !