
Partizanov stručni štab ne može bez Pandurovića: posle Gorana – Strahinja!
– Faktički, partizanovac sam postao još u stomaku. Te, 1989, moj Goran je prešao da brani iz Slobode u Humsku. Interesantno, mi, Pandurovići, rođeni smo na različitim lokacijama: otac u Kragujevcu, majka u Aranđelovcu, sestra u Užicu, ja u Beogradu… Fudbal sam igrao u Francuskoj, u Renu, u Srbiji nastavio u Partizanu. Desno krilo! Sve do 15, vagao sam da li da nastavim, možda, budem trener. Ovo drugo me je više vuklo – otvara Žurnalu dušu Strahinja Pandurović, uz Gordana Petrića i Žarka Lazetića najbliži asistent Zoranu Mirkoviću.
I, zavrtelo se…
– Radio sam u omladinskoj školi, sa Teleoptikovim „2001”, te preuzeo mlađe omladince Partizana, kad… Tokom priprema u Kosjeriću, zove Bata!
Ko bi odbio Mirkovića…
– Otkad znam za sebe, znam i za Batu… Moj Goran ga je kao stariji, sa Konjarnika gde je tad živeo, vozio na treninge. Saša Ilić i Mirković – moji omiljeni igrači Partizana! Mogu da kažem slobodno: sad sam bolji sa Batom, Gordanom, Peckom Svetličićem nego što je ćale.
Izvor Sportski žurnal