
Pre bezmalo godinu dana (15. februar 2018) tadašnji trener Partizana Miroslav Đukić je u nadoknadi vremena prvog meča šesnaestine finala Lige Evrope protiv Plzena u igru uveo 17-godišnjeg Svetozara Markovića. Koliko se u srpskom fudbalu sve dešava brzo, ponekad i stihijski, svedoči podatak da je nepunih 365 dana kasnije isti taj Marković bio projektovan kao jedan od pikova za prodaju u zimskom prelaznom roku posle samo 45 zvaničnih mečeva u crno-belom dresu.
To se, ipak, nije dogodilo, što momku rođenom u Bijeljini nije teško palo. Naprotiv…
– Drago mi je što sam i dalje u klubu u kome sam sedam i po godina. Voleo bih da ostanem još dugo godina, ali svi znamo kakva je klupska politika, kao i da svi igrači vole da odu u ligu bolju od naše. Zasad sam tu, videćemo u nastavku sezone šta će se desiti – jasan je mlađani defanzivac.
Po medijima su se skoro svakodnevno provlačila imena klubova koji su bili zainteresovani za Markovića, a najviše ih je bilo iz Italije.
– Nisam pričao ni sa kim o kojim klubovima je reč, niti sam se previše interesovao za ponude, osim što sam čitao po medijima. Znam samo da je bilo dosta interesovanja. Možda je za mene najbolje što sam ostao. Smatram da je za svakoga ko sa 18 godina ode u inostranstvo rano. Ostaću do leta, videćemo za dalje.
Liga koja je najčešće dovođena u vezu sa štoperom Partizana je upravo po njegovom ukusu.
– Kad bih mogao da biram u koju ću ligu da idem izabrao bih italijansku. Dobra je za razvoj igrača poput mene, za štopera, tamo bih još više sazreo i iz nje bih mogao u neki bolju ligu. Nadam se da ću, kad dođe vreme da napustim Partizan, da odem u italijanski klub.
Ono što bi moglo da bude posebno interesantno ukoliko Mirković proceni da je Strahinja Pavlović sazreo za viši nivo fudbala je štoperski tandem koji bi zajedno imao nešto više od 35 godina.
– Nije na meni da odlučujem, ima ko procenjuje ko će i kad igrati. Za Strahinju postoji program koji su smislili odgovorni ljudi, kad će početi da igra, a nadam se da će i on jednog dana ući u startnih 11 iskoristiti šansu. Konstitucijom me podseća na Milenkovića. U mlađim kategorijama je igrao na više pozicija i naučio je da igra fudbal. A što se Blekija tiče, to je put koji bi voleli da slede svi mladi igrači: da posle duple krune u Srbiji pređu u jače prvenstvo. Nadam se da će nas biti što više sa takvim učinkom – zaključio je Marković.
BILO JE KIKSEVA
TOKOM jeseni odbrana Partizana je bila nesumnjivo bolji deo tima, ali Marković ne beži od podatka da je u nekoliko navrata bio direktni krivac za pojedine golove rivala.
– Bilo je kikseva, to ne poričem, i sam sebe analiziram. Grešio sam za neke golove, imam 18 godina i trudim se da iz grešaka naučim. A što se tiče pritiska, navikli smo, jer se očekuje da svaku utakmicu pobedimo. Nije to previše uticalo na mene.
Izvor:Večernje novosti