NBA mašinerija i tehnologija Bogdanoviću pružaju uslove da svaki detalj usavršava do tančina, što ga je asociralo na početke u Partizanu pod vođstvom Duška Vujoševića. U ekskluzivnom intervjuu za Telegraf, uoči meča sa Golden Stejtom, Bogdan je otkrio detalje za koje do sada niste čuli.
Nekada si šutirao preko metle, sada u hali Kingsa imaš i senzore koji broje šuteve i mere svaki izbačaj?
– Ja volim da treniram, ali uvek sam tražio neku zanimaciju i da trening ne bude monoton. Dule me je uvek učio tome, sećam se da je davao takve zadatke meni i Berti, bili su tu Leo i Gagi. Imali smo istrčavanje iz bloka, pa nam stavi dve stolice, sledeći put promeni, pa iz mesta, pa sa 10 metara, pa sledeći put zatvori dominantno oko pri kom šutiraš, bilo je i sa rukavicama. On je to uveo i to me je više i zanimalo. Ja sam i pre toga voleo košarku, ali nisam voleo toliko da treniram. Sa tim zanimacijama sam zavoleo, a to je nešto što ovde rade od ko zna kad.
– Jednostavno, žele da ti bude zanimljivo dok radis nešto, da usput i napreduješ. Ima tih stvari, pod kojim uglom treba da uđe lopta, i ti se koncentrišeš, meri ti se i očitava svaki šut, 45, 44 stepeni, i bitno je da se svaki put koncentrišeš da šutiraš pod pravim uglom, i da ti raste procenat. Ne umem da objasnim to stručno, ali ja sam tu da pogađam, ne da merim.