Partizan u Zadru nije pao zbog povreda, nego zbog pristupa

Poraz u dvorani „Krešimir Ćosić” pokazao je da ni evroligaški roster ne vredi bez pravog pristupa, a Penjaroinoj ekipi taj deo sinoć nije funkcionisao.

Partizan je u Dalmaciji upisao prvi poraz u ABA ligi, i o tom porazu najviše govori ono što je prethodilo rezultatu, a ne sam ishod. Gostovanje u Zadru tradicionalno zna da bude neprijatno, povreda i odsustva je bilo koliko i za ceo jedan tim, a opet, ništa od toga ne objašnjava kako je ekipa koja je ove sezone identitet gradila na odbrani u „Krešimiru Ćosiću” izgledala kao da taj identitet nije ni ponela sa sobom. Ovo nije poraz od Zadra. Ovo je poraz od pristupa, i to je razlika koja mora da se razume pre nego što stigne duplo kolo Evrolige.

Prvih 20 minuta u Dalmaciji koji su rešili sve

Zadar je do poluvremena stigao do 53 poena. Taj broj je dovoljan da objasni veći deo večeri. Defanzivnog intenziteta po kome je ovaj Partizan prepoznatljiv praktično nije bilo, a lake poene — u kontri, ispod koša, iz druge šanse — ne sme sebi da dozvoli nijedan tim koji ima ambicije dalje od samog opstanka u ligi. Pogotovo ne na parketu gde publika iz svake isforsirane kontre crpi novo samopouzdanje.

Kada protivnik u prvom poluvremenu napuni 53 poena, teško je očekivati da ćeš se u nastavku vratiti samo igrom. Partizan jeste u jednom delu drugog dela meča podigao pritisak i uveo utakmicu u, uslovno rečeno, neizvesnost, ali je ta neizvesnost više bila posledica propuštenih prilika Zadra nego stvarnog preokreta. U takvim ambijentima evroligaški rang po pravilu kažnjava, samo što sinoć nije bio kažnjen Zadar, nego crno-beli.

Povrede jesu kontekst, ali nisu opravdanje

Spisak odsutnih nije mali. Nema Karlika Džonsa, nema Luke Vildoze, nema Itana Tompsona, Lamara Stivensa, Dereka Vilisa, Tonjea Džekirija ni Kevarijusa Hejsa. To je ozbiljan udarac za svaku rotaciju, pa i za Partizanovu. Ali Đoan Penjaroja je i sam posle meča jasno rekao da povrede nisu izgovor, i upravo zato ovaj tekst može da bude blaži — jer poruka iz svlačionice je ispravna.

Sa Antonijom Rivsom, Robertom Frenksom, Alesandrom Pajolom, Vanjom Marinkovićem i Nikolom Tanaskovićem u sastavu, uz ostatak raspoloživog rostera, ova ekipa mora da bude u stanju da se makar nosi 40 minuta sa klubom koji je u regionalnom karavanu projektovan kao srednji nivo. U napadu su se otvorile stare teme — svega sedam pogođenih trojki, 24,14 odsto iz igre sa distance, i, što je još bolnije, nekoliko izgubljenih poseda baš u momentima kada je Zadar počeo da zazire. Šut je kvarljiva kategorija, ali odluke nisu.

Penjaroja i dalje ima pun kredit, ali signal mora da stigne

Nema potrebe od ovog poraza praviti dramu kakva mu ne pripada. Partizan je bio u fazi u kojoj je rotacija prepolovljena, Penjaroja radi sa onim što ima, i tim koji je sinoć istrčao na parket zaslužuje podršku, ne optužnicu. Ovo je trener koji je ovoj ekipi dao identitet na odbrani i jasnu ideju igre, a kratkotrajni pad u jednoj utakmici ne ruši ono što je izgrađeno u prethodnim kolima.

Ali baš zato što kredit postoji, važno je da signal stigne. Poraz u Zadru nije ni prvi ni poslednji ove sezone, i svakako je bolje da kiks dođe sada, u ABA ligi, nego u duplom kolu Evrolige koje tek sledi. Problem bi bio da se pristup iz Dalmacije ponovi na nekom od narednih gostovanja, jer u borbi za trofeje prednost domaćeg terena u plej-ofu ABA lige se igra tokom cele sezone, a ne samo u maju.

Partizan je sinoć izgubio utakmicu koju je imao na raspolaganju. Ekipa i trener imaju pun kredit da to isprave, ali kredit se ne obnavlja beskonačno. Najopasniji porazi nisu oni posle kojih se traži krivac, već oni posle kojih se ne izvuče pouka