Novi trener Partizana: “Napadaj, Partizane – to je jedini put!”

Nenad Stojaković održao upečatljivo predstavljanje: jasna filozofija, velika hrabrost i duboko razumevanje crno-bele tradicije.

Nakon odlaska Srđana Blagojevića, koji je izazvao mnogo bure među navijačima, Partizan je predstavio novog šefa struke — Nenada Stojakovića, čoveka koji je tiho radio godinama u omladinskoj školi, u Teleoptiku i Sloveniji, da bi sada dobio najveći izazov karijere: da vodi Parni valjak.

Iako nije poznat široj javnosti, Stojaković je na prvom obraćanju impresionirao iskrenošću, energijom i jasnom vizijom onoga što Partizan mora da postane.

“Većina vas je došla zbog gromade od kluba. Moja uloga je takva, ali se nadam da ću vas radom ubediti da jednog dana dođete zbog Stojakovića”, rekao je odmah na početku, pa nastavio slikovito:

“Partizan je kao mercedes u garaži. Pala je prašina, retko izlazi da pokaže performanse. Moj zadatak je da stvorim kulturu performansa i da ga vratim na autoput.”


Filozofija: napad, hrabrost i identitet

Stojaković naglašava da želi da nastavi kontinuitet koji je stvoren kod Blagojevića — napadački fudbal, gradnja akcija iz poslednje linije, dominacija.

“Plan je jednostavan: Napadaj, napadaj, Partizane napadaj.”

Velika prednost mu je što čak osam aktuelnih prvotimaca već poznaje — vodio ih je u omladinskoj školi kada su osvojili titulu.

“Radim da oni budu svoji, da veruju da mogu. Prostor za napredak je ogroman.”


Ambicije: samo prvo mesto

Partizan je prvi na tabeli, iako je malo ko to očekivao. Stojaković uopšte ne krije ambicije:

“Ovaj klub je uspavani div. Ne razmišljamo o drugom mestu — nikada. Svakodnevnim malim pobedama želim da stvorim atmosferu za velike rezultate. Opcija nikad nije drugo mesto.”

Predrag Mijatović mu veruje, čak ga je uporedio sa Ljubišom Tumbakovićem.

Za Stojakovića je to velika čast:
“To je druga država, drugo vreme, drugi ljudi. Ali da neko pomene moje ime uz Tumbakovića… ogromna čast.”


Pritisak? “To nije pritisak.” (priča o Lebronu)

Jedan od najjačih trenutaka konferencije bila je priča o Lebronu Džejmsu i njegovom ocu:

“Odveo ga je ispod mosta, pokazao mu porodicu koja živi u šatoru. ‘Pritisak? Ovo je pritisak.’
Pritisak osećaju oni koji ne veruju u sebe. U ovom poslu živiš od danas do sutra — i to je u redu.”


Mladi igrači: talenat postoji, ali…

Radio je sa generacijama koje dolaze, zna njihove mogućnosti i mane.

“Dečaci imaju kvalitet, ali nemaju kontinuitet. Čim staneš — neko te pretekne.”

Posebno je ponosan na mlade iz prvog tima:
“Oni ne znaju gde je granica. To je njihova najveća prednost.”


Porodični momenat

Na kraju je otkrio ko mu je prvi čestitao.

“Sinu sam javio. Ima 16 godina, malo buntovnik. Kada sam mu rekao da sam postao trener Partizana, zagrlio me i rekao: ‘E, to je nešto’. Ponosan sam što sam ga oduševio.”


Partizan dobija trenera koji ne beži od ambicije, koji zna klub iznutra, koji veruje u decu, koji hoće fudbal koji navijači vole — napadački, hrabro, identitetski.

A da li je pravi izbor?
Odgovor kao i uvek — stiže na terenu.

🖤 Volimpartizan.rs – Uvek uz naš Partizan