Blagojević zadovoljan posle još jednog debakla – Kad poraz postane normalan?!

Sramotna serija protiv TSC-a traje više od tri godine, a izjave trenera crno-belih posle utakmica sve više zvuče kao naučena nemoć i opravdavanje neuspeha.

Neverovatno, ali u Humskoj je odavno sve postalo – moguće. I to u onom najgorem smislu. Prošlo je tačno 1.111 dana otkako je Partizan poslednji put pobedio TSC na svom stadionu, a sinoć smo bili svedoci još jednog poglavlja u tužnoj hronici nemoći crno-belih. Šesta uzastopna utakmica protiv Topolčana u Beogradu bez pobede… Nekad bi ovakve stvari bile nezamislive, čak i u zlatna vremena jake lige bivše Jugoslavije. Danas? Danas su postale svakodnevica.

A ono što najviše boli? Nije ni rezultat, ni još jedan izgubljen meč. Boli stav, boli poruka koja stiže iz Partizana. Jer kada trener Srđan Blagojević posle utakmice bez blama izjavi da je zadovoljan igrom svog tima, i da je to bila jedna od najboljih utakmica u sezoni – jasno je koliko je Partizan pao nisko.

Da budemo iskreni, ovakav Partizan nije više u stanju da pobedi ni TSC, ni OFK Beograd, ni Spartak, ni Novi Pazar… A posle svakog tog meča, trener crno-belih izgovara iste rečenice o energiji, zalaganju, borbi… A pobeda? Nema je. Kao da su se svi pomirili sa sudbinom da će Partizan biti večita senka svojih rivala.

Naravno, pobeda protiv TSC-a, koliko god da bi prijala navijačima, ne bi promenila suštinu. Pet godina bez pehara, Partizan igra za ličnu satisfakciju i poneki aplauz publike koja više ni sama ne zna šta da očekuje. Jedini kontinuitet koji postoji je kontinuitet razočaranja.

I dok je Blagojević zadovoljan, igrači pokazuju ravnodušnost. Njihovo telo, njihov stav na terenu – kao da sve to prolazi pored njih. Ravnodušnost je postala reakcija, a to je najopasnija stvar koja može da se desi klubu kao što je Partizan.

Da se ne zaboravi, još u septembru je kapiten Aleksandar Jovanović rekao da Partizan nema tim za Evropu, da nema karaktera ni “muda”. I tada smo pomislili – preteruje. A sada? Sada nam je jasno da je možda i bio blag.

Nažalost, sinoć smo se još jednom uverili da dokle god trener Partizana bude mogao da izjavi “zadovoljan sam iako smo izgubili”, Partizan će biti zarobljen u ovoj spirali beznađa. A vremena za čekanje – nema. I neće ga biti. Ne u Partizanu. Ne u klubu koji je nekada na svakom stadionu igrao da pobedi, a ne da bude zadovoljan posle poraza od TSC-a.

VOLIMPARTIZAN.RS

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *