TANASKOVIĆ:OVO SAM KAO DEČAK SANJAO

Tih nekoliko stotina ljudi na tribinama je stajalo – da ih je bilo više, i oni bi isto reagovali. U isti glas uzvikivali: „Oooooo…“ I cela klupa Partizana je bila na nogama, sa širokim osmesima. Čak se i na licima igrača Spartaka moglo videti da im ne smeta da baš taj momak ubaci stoti poen na utakmici. I onako je sve tu odavno bilo gotovo.

Za to vreme lice Nikole Tanaskovića je bilo ledeno. Bio je koncentrisan kao da rešava pitanje pobednika. A „samo“ je imao priliku da ubaci stoti poen, usliši molbu navijača. Ali i da, na vrlo simboličan način, stavi „jagodu“ na sjajnu partiju koju je pružio na svom superligaškom debiju ove sezone.

– Da, lice je bilo ledeno, ali osećam sam tremu. U sebi sam ponavljao „molim te bože, samo da pogodim“ – rekao je posle svega Tanasković.

Momak koji će 21. oktobra proslaviti 20. rođendan je zadivio energijom čim je ušao u igru. A bilo je to već krajem prvog perioda. Bio je na svakoj lopti, posebno pod košem Spartaka. Na kraju je upisao čak 15 skokova, jedan poen mu je nedostajao do dabl-dabl učinka. A imao je dve stopostotne prilike da to i ostvari. Ali, prvo se zakucao u prvi obruč, a onda je promašio i jedno bacanje – prvo koje je moglo da donese stoti poen.

– Žao mi je zbog tih promašaja, naravno. Ne toliko zbog dabl-dabla, već zbog rezultata –pomalo zbunjen, još ne navikao na pažnju. Kada smo ga zamolili da se „predstavi“, duboko je uzdahnuo. Kao da nije znao odakle da počne.

– Dolazim iz Smederevske Palanke, u Partizanu sam već šest godina. Prošao sam sve mlađe selekcije kluba. Sada sam tu, sa seniorima. Treniram svaki dan, trudim se da kroz rad napredujem i da svaku šansu koju dobijem maksimalno iskoristim. Sve je išlo postepeno, nisam pravio neke velike korake. Ali, bio sam strpljiv, išao sam malo po malo i isplatilo se.

Tanasković je ista generacija kao i Vanja Marinković i Slobodan Jovanović. Međutim, on se prošle godine nije radovao tituli juniorskog prvaka Srbije.

– Tada sam operisao slezinu – razočarano je dodao.

Taj peh ga je samo usporio, ali nije učinio da odustane. Naprotiv. Ostatak leta je proveo u dvorani, kako bi što spremniji dočekao početak priprema prvog tima.

– Srećom ostao sam ovde i sada sam tu gde jesam.

Navijači su ga prvi put na delu videli u Nišu, u četvrtfinalu protiv Dunava. Već tada je oduševio. Potom je bio deo tima u tri utakmice ABA lige, u „doba salmonele“, a prvi put u Superligi šansu je dobio protiv Spartaka. Kakav je osećaj, pitamo.

– Izaći na parket Pionira, u dresu Partizana, to je nešto savršeno. Još kao dečak sam sanjao o ovome. San je počeo da ostvaruje, a načinom kako to ide je zadovoljan.S obzirom da prošle godine uopšte nisam dobio priliku, ovo za sada je odlično. Ne mogu da se žalim. Samo mogu da se potrudim da se na svakom treningu izborim za još veću priliku. Videćemo kako će dalje ići.

Posle njegovog debija u crno-belom dresu – u Nišu protiv Dunava – Novica Veličković nije želeo da ga hvali. Kako je kapiten crno-belih tada rekao: „I on zna da može bolje“. Zanimalo nas je šta su mu stariji igrači, pa i kapiten, rekli posle Spartaka.

– Da moram da častim za prvih sto poena u sezoni – uz osmeh je rekao Tanasković. Šalu na stranu…

– Naravno da svaki njihov savet poslušam i pokušavam da uradim kako mi kažu. Oni su iskusniji i znaju mnogo više od mene. Naravno da ću da ih poslušam.

Ko daje najbolje savete, pitamo.

– Novica, naravno. Stalno ponavlja kako uvek može bolje. I to je zaista tako.