
MN Press
Odavno Partizan pred sobom nije imao tako izazovna tri dana kao u ovoj nedelji. U 72 sata staće i odluka o daljem evropskom putu i moglo bi da bude rešeno mnogo toga u prvenstvu pod uslovom da se u nedelju Zvezdi pobegne na osam bodova. Bilo je i ranije večitih derbija par dana nakon evropskih utakmica, ali težina ovog iskušenja mogla bi da se uporedi jedino sa onim što je vernim navijačima priredila generacija slavnog Dragana Mancea u novembru 1984. godine.
Taj festival crno-bele radosti odgledalo je preko 100.000 navijača na JNA. Prvo su dupke pune tribine u Humskoj sa više od 50.000 gledalaca svedočile podvigu od 4:0 i izbacivanju engleskog tima iz Kupa UEFA posle londonskih 6:2, a onda su četiri dana kasnije pred istim brojem navijača Mance i drugovi slavili protiv Crvene zvezde rezultatom 2:1.
Tog 7. novembra Englezima su se isekle noge još dva sata pre početka meča, kad su onako u odelima izašli da se prošetaju atletskom stazom. Huk punih tribina nije bilo ono što su očekivali, pa su onako paralisani ambijentom dozvolili da se napravi istorijski podatak koji statističari i danas objavljuju kao primer da je sve moguće u revanšu.
Njihovi naslednici sutra uveče (18.45, Arena Sport Premium 1, RTS 1), imaće isti cilj – prolaz u sledeću rundu takmičenja, ali i jednostavniji zadatak – da sačuvaju prednost iz Praga (1:0). Idealno bi bilo da se to uradi na najracionalniji način, da bi se sačuvala snaga za nedelju i derbi sa Zvezdom, ali taj režim rada u “sejf modu” privilegija je moćnijih timova od Partizana i zato Stanojevićevu najavu da će tim ići sa 100 odsto snage na Čehe realnost i potreba crno-belih.
Originalni članak na: 24sedam.rs