Uroš Luković: Muta me nije hteo u Partizanu, prednost su dobili Gagić, Šalić, Tomić…

Barani su možda i jedini u regionu isplatili svih 10 plata bez obzira na pandemiju korona virusa

FOTO: KK Mornar/Medijapro

Uroš Luković, centar Mornara iz Bara i nesuđeni reprezentativac Srbije u rodnom Beogradu individualno se priprema za novu sezonu.

– Trčanje, tegovi, vežbe za leđne i trbušne mišiće… Radim sam, prvi put bez trenera, imam već dovoljno iskustva… – kaže 31-godišnji Uroš, babaroga za rivale u reketu na parketima Jadranske lige.

Kad ćete u Bar?

 Po planu 15. avgusta, dva dana kasnije počinju pripreme Mornara.

Naredna sezona će Vam biti četvrta uzastopna u dresu ABA ligaša sa crnogorskog primorja.

– Ove sezone mi ističe ugovor, voleo bih da ga produžim, odigram još tri sezone za Mornar i onda okačim patike o klin.

Toliko Vam se dopada klub i sredina?

– LJudi su zaista izuzetno pošteni pre meni, ne samo braća Pavićević, već i ostali. Stranac sam sa najdužim stažom u Mornaru, niko se nije zadržao koliko ja.

Kako ste se snašli u gradu Baru?

– Odlično, zimi ume da bude malo dosadno, dok ima turista živo je i dinamično.

Braća Pavićević, Mihailo i Đorđije najavljuju osvajanje ABA lige i ulazak u Evroligu?

– Borićemo se, zašto da ne, Mornar je organizaciono, po igračkom kadru u samom vrhu Jadranske lige. Koliko je to ozbiljan i pošten klub svedoči i to da je možda i jedini klub iz regiona koji je igračima isplatio svih 10 plata bez obzira na pandemiju korona virusa. To svi igrači znaju i da i neće – moraju da poštuju.

Znači, digli ste ruke od povratka u Beograd?

– Jesam, kao veliki partizanovac mogu da igram samo u Partizanu.

Što ste se onda zadržali samo jednu sezonu?

– Jer me trener Miroslav Nikolić nije hteo, dao je prednost Đorđu Gagiću, ali i Đoki Šaliću i Obradu Tomiću… U obe utakmice Mornar je pobedio Partizana, u jednoj sam imao indeks korisnosti 40, u drugoj preko 30. Godinama već sam prvi bloker ABA lige.

U Kumanovu ste proveli sa prekidima četiri godine, ali udaljeni od velike scene. Kako ste to podneli?

– Bilo mi je važno da igram. Ko me razume i istrpi – vratiću mu sa kamatom. Smatram da doprinosom u igri nijednom klubu nisam ostao dužan, iako važim za netalentovanog i lenjog igrača.

U reprezentaciji ste stigli do naknadnog poziva za jedan prozor kvalifikacija za Mundobasket u Kini.

– Bolje i da ne komentarišem… Ali, uveren sam da sam bolji košarkaš od nekih koji su bili na mojoj poziciji u državnom timu.

Nismo navikli na toliku otvorenost?

– Iskren sam i ne volim da kalkulišem.

Tekst preuzet sa portala Sportski žurnal