Barani su možda i jedini u regionu isplatili svih 10 plata bez obzira na pandemiju korona virusa
Uroš Luković, centar Mornara iz Bara i nesuđeni reprezentativac Srbije u rodnom Beogradu individualno se priprema za novu sezonu.
– Trčanje, tegovi, vežbe za leđne i trbušne mišiće… Radim sam, prvi put bez trenera, imam već dovoljno iskustva… – kaže 31-godišnji Uroš, babaroga za rivale u reketu na parketima Jadranske lige.
Kad ćete u Bar?
– Po planu 15. avgusta, dva dana kasnije počinju pripreme Mornara.
Naredna sezona će Vam biti četvrta uzastopna u dresu ABA ligaša sa crnogorskog primorja.
– Ove sezone mi ističe ugovor, voleo bih da ga produžim, odigram još tri sezone za Mornar i onda okačim patike o klin.
Toliko Vam se dopada klub i sredina?
– LJudi su zaista izuzetno pošteni pre meni, ne samo braća Pavićević, već i ostali. Stranac sam sa najdužim stažom u Mornaru, niko se nije zadržao koliko ja.
Kako ste se snašli u gradu Baru?
– Odlično, zimi ume da bude malo dosadno, dok ima turista živo je i dinamično.
Braća Pavićević, Mihailo i Đorđije najavljuju osvajanje ABA lige i ulazak u Evroligu?
– Borićemo se, zašto da ne, Mornar je organizaciono, po igračkom kadru u samom vrhu Jadranske lige. Koliko je to ozbiljan i pošten klub svedoči i to da je možda i jedini klub iz regiona koji je igračima isplatio svih 10 plata bez obzira na pandemiju korona virusa. To svi igrači znaju i da i neće – moraju da poštuju.
Znači, digli ste ruke od povratka u Beograd?
– Jesam, kao veliki partizanovac mogu da igram samo u Partizanu.
Što ste se onda zadržali samo jednu sezonu?
– Jer me trener Miroslav Nikolić nije hteo, dao je prednost Đorđu Gagiću, ali i Đoki Šaliću i Obradu Tomiću… U obe utakmice Mornar je pobedio Partizana, u jednoj sam imao indeks korisnosti 40, u drugoj preko 30. Godinama već sam prvi bloker ABA lige.
U Kumanovu ste proveli sa prekidima četiri godine, ali udaljeni od velike scene. Kako ste to podneli?
– Bilo mi je važno da igram. Ko me razume i istrpi – vratiću mu sa kamatom. Smatram da doprinosom u igri nijednom klubu nisam ostao dužan, iako važim za netalentovanog i lenjog igrača.
U reprezentaciji ste stigli do naknadnog poziva za jedan prozor kvalifikacija za Mundobasket u Kini.
– Bolje i da ne komentarišem… Ali, uveren sam da sam bolji košarkaš od nekih koji su bili na mojoj poziciji u državnom timu.
Nismo navikli na toliku otvorenost?
– Iskren sam i ne volim da kalkulišem.
Tekst preuzet sa portala Sportski žurnal