Trinkijeri i Partizan – od “bella ciao” do “adio amore”

Foto: Pedja Milosavljevic / Starsport

Nepunih dvadeset meseci Andrea Trinkijeri je obavljao funkciju šefa stručnog štaba košarkaša Partizana.

Svega dan pošto je predsednik kluba Ostoja Mijailović naveo da je “treneru tada ozbiljna ponuda za nastavak saradnje”, italijanski stručnjak je doneo odluku da napusti klub.

I to pre isteka ugovora, koji je u novembru 2018. godine potpisan na tri sezone.

Sam dolazak renomiranog trenera u tadašnju ekipu Partizana je bio iznenađenje.

Tim je vodio Nenad Čanak, mladi stručnjak koji je praktično oteran skandiranjima sa tribina tokom utakmice sa Zadrom, obeležene katastrofalnim porazom crno-belog tima.

Trinkijeri u tom momentu nije imao angažman, šuškalo se da bi mogao da dođe u Partizan, ali je sve izgledalo nerealno, imajući u vidu njegov renome i tadašnje stanje kluba.

“Uz čašu vina sam novom treneru postavio pitanje – zašto Partizan? Rekao je – tradicione di familija”, naveo je 1. novembra predsednik Partizana.

Foto: Pedja Milosavljevic / Starsport

Trinkijeri je kasnije govorio o tome da je kao mladi trener dolazio u Beograd kako bi pratio treninge Partizana, te da je jugoslovenska škola košarke mnogo uticala na njegovu filosofiju.

Partizan je polako počinjao da dobija obrise ozbiljnog tima, novi trener je napravio značajne korekcije, nekih igrača se odrekao, a neke je angažovao i najavio bolje dane za trofejni klub.

Nedavno okončana sezona je trebalo da bude ključna na tom putu. Partizan je oformio jak sastav, Trinkijeri odrešene ruke u izboru tima i sve je izgledalo odlično. Nerealno odlično.

Crno-beli su osvojili dva trofeja i imali šansu za još tri – u Evrokupu, ABA ligi i Superligi Srbije.

Ništa od toga nije bilo nedostižno. Naprotiv.

Partizan je stekao prednost domaćeg terena do kraja Evrokupa, bio je prvi u regionalnom takmičenju i sasvim je bilo izvesno da će se za trofej šampiona Srbije boriti sa Crvenom zvezdom.

Foto: Vanja Keser / Starsport

Ali…

Sezone su prekinute zbog pandemije koronavirusa, klubu je uskraćen novac od takmičenja i ulaznica, a gotovo da nije postojala mogućnost plasmana u Evroligu, iako je navijačima davana nada u to.

Jednako kao i nada da će Trinkijeri ostati.

Posle perioda izolacije zbog pandemije Italijan se vratio u Srbiju, počeli su treninzi, ali je nedugo zatim doneta odluka na nivou Evrolige o potpunom prekidu takmičenja.

“Vratio sam se kući! Nezaboravno vreme i najbolji navijači…”, naveo je Trinkijeri 23. juna.

Od tog trenutka su počele spekulacije… Da li se oprostio, šta je najavio, kome je šta poručio.

Foto: Pedja Milosavljevic / Starsport

Šest dana kasnije Mijailović je naveo da klub čini velike napore da zadrži trenera.

“Klub je izašao sa uslovima za sledeću sezonu ka našem treneru. Jasno smo odredili strategiju i budžet za igrače. Dali smo jaku ponudu, u datim uslovima tržišta mogu da kažem odličnu”, istakao je Mijailović.

Dan kasnije – Trinkijeri je iskoristio opciju da izađe iz ugovora i, navodno, dogovori se sa minhenskim Bajernom.

Klub se nije zvanično oglasio, niti trener, pa su stvari ponovo ostavljene “slobodnom tumačenju”, spekulacijama…

Navodno, Trinkijeri je u narednoj sezoni, po potpisanom ugovoru iz 2018. trebalo da inkasira 550.000 evra. Klub je, zbog aktuelne krize na svetskom nivou, ponudio do 20 odsto manje novca, uz produžetak saradnje do leta 2023. godine.

U javnosti se odmah povela priča o tome da je Trinkijeri otišao zbog toga, mediji su pisali da su mu “samo pare bitne”, ali je istina verovatno negde između.

Foto: Dimitrije Nikolic / Starsport

Opet nezvanični izvori tvrde da je do problema u saradnji došlo pošto je Italijan tražio garancije da će košarkaši dobiti sav novac propisan ugovorima, a sasvim je jasno da Partizan ima veliki igrački kadar i mnogo zaposlenih košarkaša, kao i da nije uspeo, ne svojom krivicom, da zaradi novac koji je očekivao.

Uz to, nije dobio ni mesto u Evroligi, zbog čega je i napravljen jak tim da bi se preko Evrokupa ili ABA lige stiglo do tog takmičenja, koje sa sobom nosi prestiž, samim tim i značajnu atraktivnost za sponzore i publiku.

Sasvim je sigurno da je to bio i Trinkijerijev cilj, pošto je, vredi ponoviti, on trener sa evroligaškim renomeom i, sasvim izvesno, namerom da se takmiči na vrhunskom nivou.

Problem je, kao skoro uvek u srpskom sportu, nedostatak komunikacije, odnosno neotkrivanje stvarnih uzroka zbog kojih su se neke stvari dogodile.

Uprkos odlasku Trinkijerija, navijači Partizana mogu da se nadaju nastavku njegove ideje, s obzirom na to da je glavni kandidat za upražnjeno trenersko mesto njegov dosadašnji pomoćnik Vlado Šćepanović.

Uz to, imajući u vidu da je klub napustio Kori Volden, prvi plejmejker, te da je Partizan odbio novac od FIBA za igranje u Ligi šampiona da bi ponovo preko Evrokupa pokušao da stigne do Evrolige, pred trofejnim klubom je novi početak i borba za vraćanje na stare staze.

Tekst preuzet sa portala Nova.rs