Pitali smo stručnjake, šta očekivati od KK Partizan ove sezone?

pesimizam

Većina ljudi koji dobro poznaju košarku se slaže u oceni da od ovakvog Partizana ne treba očekivati velike domete. Realna pozicija ekipe sa ovakvim igračkim kadrom je u prvih pet – šest na Jadranu, uz trenersku magiju Džikića, možda u plej ofu.

Naravno, svi se slažu da su Partizanov problem finansije. Partizanov limit za plate igrača, na osnovu dovedenih igrača, je na oko 500 K. Za ozbiljnu košarku to je premala cifra. Da bi klub mogao da ima šampionske ambicije potreban je budžet za plate igračima između milion i 1,5 miliona. S takvom ekipom bi bilo moguće parirati klubovima koji imaju budžete od 2 do 3 miliona, ali sa budžetom od 500 hiljada za igrače, nije moguće biti konkurent, čak ni timovima čiji su budžeti oko milion. Jednostavno, u savremenoj evropskoj košarci crvena linija za ozbiljnu ekipu je broj sa sedam cifara za plate igračima. Partizan nema taj budžet.

sp-danilovic

Da podsetimo, po dolasku u klub 2000. godine Saša Danilović je uložio svoj milion evra u ekipu. To mu se kasnije višestruko isplatilo, prodajom igrača povratio je svoj novac, a Partizan je postao šampion. Dovedeni su najveći talenti, koji su se kasnije isplatili i klubu i onima koji su ih dovodili. Doveden je trener u koga je Danilović verovao. Saša Danilović kao funkcioner (potpredsednik ili predsednik), u svojoj eri ima 13 šampionskih titula, šest ABA titula, fajnal for evrolige. Često je štitio Partizan u mnogim kritičnim situacijama i borio se za klub. Kada je osetio da više ne može, da se zasitio i umorio, povukao se.

Drugi primer uspešnog rukovodioca iz prošlosti je Dragan Kićanović. Kićanović je takođe veoma uspešno predvodio crno – bele desetak godina tokom kojih je Partizan, između ostalih trofeja, osvojio i titulu prvaka Evrope.  I Kićanović je poput Danilovića često je bio u velikim iskušenjima kao rukovodilac kluba, ali je uspevao da reši probleme, često genijalnim inovacijama, poput davanja trenerske palice Željku Obradoviću.

kica2

Zanimljivo je da su ova dva najuspešnija Partizanova rukovodioca, verovatno i najbolji igrači u Partizanovoj istoriji. Slučajnost ili ne, ostaće pitanje.

Na žalost, danas nema čoveka u klubu, koji je spreman da uloži novac u npr. Zagorca i Jaramaza, pa da kasnije zaradi od njihove prodaje. Partizan je osuđen na tavorenje i prosečnost, bez bilo kakve ideje kako napred. Klupska politika se svela na očekivanje pomoći od strane države i zahvaljivanje za istu. Naravno, postoje pojedinačni slučajevi novčanih inekcija za rešavanje gorućih problema, ali to nije strategija, već zapušavanje rupa na brodu koji tone. Daleko je to od Partizanove prošlosti i Partizanovog renomea.

Pojedinačno gledano, košarkaški treneri smatraju da će Partizanov najveći problem biti odbrana od low post igre. Dakle, Partizan će primati veliki broj poena pod samim obručem, iz reketa. Partizanovi lagani centri, jako teško mogu da brane protivničke teškaše, pa čak i snažnije bekove i krila.

Napadački, problem je na istom mestu, kako davati poene pod samim obručem uz centre poput Birčevića i Majstorovića. Ova dva igrača su jako dobri u pik end rol igri, napadaju licem koš veoma uspešno, ali problem će nastajati što neće biti poena koji su postignuti klasičnom, leđnom centarskom tehnikom.

CX-Bq9-WcAA1HMD

Drugi problem će biti kako će Partizan igrati protiv ekipa koje dobro brane pik end rol igru i igraju agresivno na plejmejkere. Kada se korišćenjem strane pomoći odseče pik end rol, kada nema pik end popa, Partizan ima jako tanak izbor igrača koji napade mogu da rešavaju u igri jedan na jedan, izolacijom. Robinson je verovatno predviđen za ovu ulogu. Džikić će pokušavati da forsira igru sa dosta kretanja spoljnih igrača, dosta bekdor pasova, koje treba da distribuiraju Ratkovica, Pot i Hačer.

Generalno, da bi imao uspešnu sezonu, Partizan mora da ima konstantnost u igri. Za tako nešto potreban je instant kvalitet. Potrebno je u svakoj utakmici imati bar tri igrača sa deset i više poena i na kraju sezone imati bar tri igrača čija je godišnja statistika na tom nivou. Ovo je jako teško ostvarivo sa ovakvim sastavom. Ima dosta igrača koji mogu da budu X faktori, da imaju dobre statistike na pojedinačnim mečevima, ali takve učinke ne mogu imati u kontinuitetu, već povremeno.

Ipak, Džikićev najveći problem će biti kako da odbrambeno reši igrače poput Bilana, Begića, Planinića, Lalića, koji imaju jaku leđnu tehniku. Naravno, Džikić će pokušavati sužavanjem, skupljanjem u odbrani, ali to jako teško prolazi protiv ekipa koje imaju konstantne šutere za tri poena.

Jednom rečenicom, Partizan se može opisati frazom – “preslab za kik boks, prejak za rokenrol”!