NIKOLA LEKOVIĆ:Bio mi je san da zaigram u Partizanu !

Autor intervjua Nemanja Maksić

Veliki Grobar i borac na terenu, Nikola Leković, govorio je za naš sajt o svojoj karijeri i vremenu provedenom u Partizanu.

Gde si počeo da treniraš fudbal i ko je najviše uticao na tebe da se opredeliš baš za taj sport?

Fudbal sam počeo da treniram u Partizanu. Najzaslužniji za to su moja sestra i otac. Oni su veliki Partizanovci i videvši da me fudbal interesuje od malih nogu odveli su me, naravno, u Humsku. 🙂

U mlađe kategorije Partizana si došao 2000. godine.

U mlađe kategorije sam došao pre bombardovanja, znači 1998. gde me je selektirao čika Trba. Posle bombardovanja sam došao u generaciju koju je vodio Igor Spasić.

Koji igrač je posebno iskočio iz te Partizanove ’89 generacije?

Generacija je bila odlična! Nismo imali konkurenciju u svom godištu u Srbiji. Ostvarili smo dosta uspeha na međunarodnim turnirima, ali nažalost malo igrača je dobilo šansu i ostavilo značajniji trag u Partizanu. Najbolji su bili Gulan i Jovetić , bilo je još dosta talenata...

Kada je došlo vreme za seniorski fudbal, otišao si u Bežaniju. Da li ti je rečeno da za tebe nema mesta u ekipi Partizana ili je nešto drugo bilo u pitanju?

Kada sam završio staž u Omladinskoj školi morao sam da promenim klub iz više razloga. Prvidosta sam zaostajao fizički za svojom generacijom, a drugi konkurencija koja je bila velika i u Teleoptiku i neki igrači na mojoj poziciji su već bili pred prvim timom. To su bili igrači poput Ivana Obradovića, Aleksandra Lazevskog, Rajka Brežančića...

U Bežaniji si igrao fenomenalno, a posebno upada u oči podatak da si postigao 8 golova. Da li si u to vreme igrao nešto ofanzivnije?

U Bežaniji sam naišao na ljude koji su znali za moj talenat i bili su strpljivi sa mnom. Najpre sam prvu godinu trenirao sa prvim timom, a igrao utakmice za omladince i što je najvažnije, stasao sam, izrastao i dosta radio individualno na fizičkoj snazi. Sledeće sezone, u drugoj ligi, sam odigrao odlično kod trenera Janjića , postao mladi reprezentativac i postigao dosta efektnih golova. Igrao sam levog beka, ali sam imao dosta slobode u izvođenju prekida.

Dobre igre u Bežaniji su ti donele transfer u Rad. Na Banjici se zadržao tri sezone i za to vreme si odigrao blizu 90 zvaničnih mečeva. Kakve uspomene te vežu za taj deo karijere?

U Radu sam stasao kao igrač, mnogo naučio od Ranka Stojića i trenera Marka Nikolića. Tada smo uspeli da izborimo mesto koje vodi u Evropu! Za Rad je to bio veliki uspeh posle, ja mislim, skoro 25 godina. Kažem, tu je konkurencija bila velika, a i danas možemo videti koliko igrača iz te generacije je igralo u našim velikim klubovima, reprezentaciji, inostranstvu. To je dovoljan pokazatelj kako se stručno i naporno radi u klubu sa Banjice.

Posle Rada, kratka epizoda u Vojvodini i odlazak u inostranstvo. Naredna stanica – Lehija iz Gdanjska? Reci nam nešto o tvom prvom inostranom iskustvu?

U Vojvodini se nisam dugo zadržao, stigao sam na poziv Marka Nikolića. To mi je bila odskočna daska za inostranstvo.  Lehija je lepo iskustvo. Odigrao sam 40ak utakmica, lepo bio prihvaćen od navijača. Poljaci vole fudbal, svaka utakmica se prenosi na televiziji, infrastruktura je na visokom nivou.  Lehija igra na stadionu koji je kao Alijanc Arena i uvek nas je gledalo oko 10-15 hiljada navijača.

I konačno… U leto 2015. ti se ispunjava želja da nosiš dres voljenog kluba. Ko je insistirao na tom transferu?

Postojala je mogućnost to leto da dođem u Partizan, pošto sam ulazio u poslednju godinu ugovora u Poljskoj. Transfer se nije odmah realizovao, međutim, s’ obzirom da je Partizan u poslednjih par dana prelaznog roka izborio grupu u Ligi Evrope, dogovorili smo se da dođem na pozajmicu. Kada sam čuo za tu mogućnost, ja sam insistirao kod uprave kluba da me pusti i da mi je san da zaigram za Partizan. Trener Milinković me je poznavao još od ranije.

Sećaš li se debija u crno-belom dresu?

Sećam se debija po lošem, jer smo, nažalost, poraženi u derbiju.

Iako je ugovor bio potpisan na godinu dana, iako se od tebe mnogo očekivalo, napustio si Partizan posle samo 8 odigranih mečeva. U čemu je bio problem?

Bila je to teška sezona Partizana slabo smo igrali u prvenstvu, dok smo u Evropi postizali odlične rezultate. Učestvovao sam u pobedi protiv AZ Alkmara koja je bila prva posle dugo godina koju je neki klub iz Srbije ostvario u grupnoj fazi. Loši rezultati u našem prvenstvu su pokvarili dobre igre iz Evrope i na kraju je poraz od Augsburga bio veliko razočarenje. Problem su sigurno bile slabije partije koje sam pružao. Nisam prošao pripreme sa ekipom, očekivao sam da posle zimskih priprema pokažem zašto sam došao. Međutim, trener Tomić me je odmah precrtao. Tada su se desile velike promene u ekipi, tako da nisam bio u takmičarskom pogonu ceo drugi deo sezone. S obzirom da sam došao u septembru, praktično sam tri i po meseca proveo u klubu bez nekog kontinuiteta igara, a na sve to su se nadovezali i slabi rezultati ekipe. Bio je to težak period za sve nas igrače, navijače...

Da li si ostao u kontaktu sa nekim iz Partizana?

 Imam dosta prijatelja u Partizanu, proveo sam tamo 10 godina, a na stadionu i više. U kontaktu sam sa nekim igračima, gledam i pratim sve utakmice.

Trenutno si član Napretka koji je najprijatnije iznenađenje ove sezone u našem fudbalu. Stiče se utisak da si se sjajno adaptirao u Kruševcu?

Počeli smo odlično sezonu i lepo sam prihvaćen u Kruševcu. Nadam se da ćemo nastaviti sa dobrim igrama i izboriti mesto koje vodi u Evropu.

Tek ti je 26 godina.. Kakvi su ti planovi za nastavak karijere?

Planovi su mi da nastavim sa dobrim igrama u Kruševcu i da se izborim za inostrani angažman.

Čime se Nikola Leković bavi u slobodno vreme? Imaš li neki hobi?

U slobodno vreme pratim fudbal, uglavnom timove i lige u kojima sam igrao. Završavam fakultet. Svo slobodno vreme provodim sa suprugom Jovanom.

I za kraj – poruka za navijače Partizana i posetioce sajta volimpartizan.rs?

Poruka za navijače je da ostanu uz Partizan kakvi god rezultati bili.

Autor:Nemanja Maksić

Zabranjeno kopiranje i prenošenje teksta bez dozvole autora i sajta.