ZAVRŠENA JE LAKRDIJA SUPERLIGA SRBIJE I POLUSEZONA IZ SNOVA ZVEZDANA TERZIĆA

 

Tekst sa blog stranice https://stankoradulovickika.blogspot.com/

Tekst novinara Stanka Radulovića prenosimo u celini:

Umjesto lisica i zatvorskih čelija, istraga zbog kriminala neviđenog u istoriji fudbala Zvezdan Terzić, Crvena zvezda, Slaviša Kokeza, FSS Ivica Tončev, Radnički iz Niša, Dušan Mrakić i Sudijska organizacija slave polusezonu iz snova “doktora fudbala” i ovjekovječenog kriminalnim dosijeima iz prošlosti, sudskim predmetima sakrivenim duboko u fiokama i istragom zbog sumnje u regularnost utatakmice PSG – Crvena zvezda.
I dok francuski mediji Terzića i Crvenu zvezdu nazivaju “ružno pače srpskog fudbala” (Le Mond), srpski mediji francusko podsjećanje na kriminalnu istoriju Crvene zvezde i Terzića predstavljaju kao zaštitnika srpstva i pravoslavlja. Istovremeno i Terzić i srpski mediji na najgrublji mogući način ovakvim stavovima krše ljudska prava i izričitu zabranu korištenja sporta u nacionalističkoj, a pogotovo u rasnoj i vjerskoj propagandi.
Od kraja prošle sezone u srpskom fudbalu se desilo toliko toga što bi i svim normalnim državama bilo neophodno za hapšenje Zvezdana Terzića i Svetozara Mijailovića, i ne samo za njihovo hapšenje i ponovno pritvaranje direktora kluba koji je odigrao najsramotniju polusezonu u svojoj istoriji i koji na svom čelu ima rukovodstvo ogrezlo u korupciju i kriminal, već i mnogih drugih. Umjesto kritika, prozivki, nezgodnih pitanja, srpski mediji se utkrkuju ko će sa više hvalospjeva da opiše čovjeka koji nakon svake izjave u demokratskom društvu sebi obezbjedi lisice.

Doktor fudbala

No krenimo redom. Još u junu je Terzić izjavio da je Crvena zvezda dužna 29 miliona eura, potom je u julu igrajući sa prozaićnim rivalima i zahvaljujući ogromnoj dozi sreće protiv Salzburga ušla u Ligu šampiona u kojoj se uglavnom brukala, a to je doktoru fudbala bilo dovoljno za rasipanje državnih novca jer ga u kasi Crvene zvezde nema. Klub je u veoma kratkom vremenskom roku doveo 20 fudbalera koji su ukupno prema izjavama čelnika Crvene zvezde koštali više od 12 miliona za njihove plate i za obeštećenje njihovim ranijim klubovima 8,3 miliona eura. Kada se tome doda još šest miliona neophodnih za porez na plate za onih 12 miliona jasno je da je Crvena zvezda u samo nekoliko mjeseci potrošila unaprijed kompletnu zaradu od UEFA za plasman u Ligu šampiona. Umjesto analize i kritika prelaznog roka i potpunog promašaja sa dovođenjem Kafua (godišnja plata 700.000), Čaušića (samo obeštećenje milion eura), Babića (obeštećenje 800.000 i plata 600.000), Boaćija (obeštećenje 2,5 miliona i godišnja plata 750.000), Ebisilija i Sumailije, koji ne samo da nisu opravdali uložene milione nego se nisu ni izborili za statust prvotimca, srpski mediji su dizali u nebesa doktora fudbala i trenera liliputanca koji je neviđeni srećnik i samo spletom srećnih okolnosti i namještenih utakmica ostvario rezultat za “pamćenje” koji će vjerovatno epilog dobiti presudom u UEFA i francuskom pravosuđu,. Nikom od srpskih novinara nije palo na pamet da izračuna potrošnju u prelaznom roku, a kamoli da postavi neko škakljivo pitanje? Kada se tome dodaju plate za sve zaposlene u klubu, troškove putovanja, organizacije takmičenja, troškove za račune od struje, telefona, vode niko pita kako će mezimče države sve to da plati, a kamoli da se upita na koji način je poslije tolikog razbacivanja novca dug Crvene zvezde spao 13 miliona eura u septembru i simbolične vrijednosti krajem novembra, a da pri tome novac od Lige šampiona na račune Crvene zvezde treba da legne tek u drugoj polovini naredne godine? Ako se uzme sve u obzir više je nego jasno da bi dug Crvene zvezde od juna trebao da bude veći, a ne nikako manji i da je s obzirom na izjave Terzića i Mijailovića više nego jasno da elemenata za njihovo privođenje ima više nego dovoljno.

Šta reći o učešću u Ligi šampiona u kojoj se nekadašnji evropski šampion uglavnom brukao. Već na startu takmičenja bilo je jasno da je tim u ovo takmičenje stigao zahvaljujući ogromnoj dozi sreće u žrijebu i pogotovo u revanšu protiv Salzburga. Napoli je potpuno nadigrao u Beogradu Crvenu zvezdu, ali je tim Klarka Kenta uz obilje sreće uspio da izbori 0:0 i osvoji prvi bod koji su srpski mediji predstavili kao uspjeh iz Barija. Otrežnjenje je usljedilo protiv Francuza i lakih šest komada koji su mogli, da ponovo nije bilo obilje sreće, biti i 12, i tako na najbolji način oslikali su nemoć srpskog šampiona i beznađe trenera koji je nedorastao jednom kvalitetnom takmičenju.  Ispostavilo se da su čelnici kluba toliko vjerovali u svog trenera i njegovu ekipu da su uplatili nekoliko miliona eura na poraz od pet i više golova razlike, zbog toga se tim iz Ljutice Bogdana našao pod istragom francuske policije i UEFA, a Zvezdan terzić nekoliko nedjelja sakrio u mišju rupu. Graknuo je tek nakon revanša protiv Liverpula pripisavši zasluge za tu pobjedu sebi. Umjesto da se i u Srbiji pokrene istraga o ovom slučaju, pogotovo ako se zna pedigre Terzića, srpski mediji su stali u odbranu Crvene zvezde i svim snagama odlučili da upru prst u Partizan kako bi Zvezdinog rivala optužili da mezimčetu država namješta igru. Od istrage u Srbiji nema ništa, a u Francuskoj kažu da ima dosta elemenata i prema pisanju njihovih medija, pogotovo Le Monda, Zvezdi se crno piše… Usljedila je katastrofa od Liverpula,a pobjeda i jedini pravi bljesak, i za kraj poraz od Napolija uz ponovo mnogo sreće i katastrofa na svom stadionu od PSG koja je predstavljena kao odlična igra i splet nesrećnih okolnosti…
I kako je završila statistički kampanja Crvene zvezde? Tim Klarka Kenta primio je najviše golova, ostvario najmanji posjed u istoriji takmičenja u šest utakmica, imao najmanje uspješnjih  dodavanja, najviše izgubljenih lopti, a rivali Crvene nzvezde su imali najviše dodavanja protiv jednog kluba u evropskoj eliti, najveći posjed i najveći broj propuštenih prilika. Statistika, valjda, za ponos.

U Superligi Srbije u gotovo svakoj utakmicei sudije su štitile Crvenu zvezdu, ako rivali ne bi dozvolili da mezimče premijer-predsjednika u prvih 15 minuta postigne pogodak sudili bi se izmišljeni penali, davali crveni kartoni, puštali golovi iz ofsajda, priznavali fantomski golovi. U derbiju je Crvenoj zvezdi priznat gol koji nije zabilježila nijedna kamera,a niko ne može da tvrdi da je lopta zaista prešla gol liniju. Kamera koja je snimala akciju kod izvođenja kornera je sigurno zabilježila taj trenutak, ali njen snimak javnost nikada nije vidjela. Zašto? Umjesto toga ostalo nam je da vjerujemo sudiji Đokiću koji ima rengenski vid i vidi kao i Supermen kroz meso Stojkovića. Gle čuda, srpski fudbal je pun Supermena, imamo još jednog Klark Kenta ovdje na Balkanu.  Protivniku bi sem poništavali golovi, ne bi sudilim očigledni penali, Borjan ne bi dobio crveni karton ni kada obori protivničkog napadača sa loptom u nogama izvan kaznenog prostora, a ofsajd bi bio i kada napadač rivala krene sam prema golu Zvezde nakon što je dobio loptu od odbrambenog igrača tima Klark Kenta. Za cijelu polusezonu (21 utakmica) protiv Zvezde nije dosuđen nijedan penal, a rivali penal protiv Zvezde (osim Partizana nakon 26 godina) nisu izveli u posljendjih šest sezona, a za sedam godina samo jedan igrač Crvene zvezde je dobio Crveni karton. U posljednjih 10 sezona  Crvena zvezda je u njih devet izvela ubjedljivo najviše penala i niko o tome u nezavisnim srpskim medijima  da napiše ni jednu riječ kritike.
U međuvremeniu u posljednjih 20-tak mjeseci utihnule su sve kritike iz Crvene zvezde i srpskih medija na račun rada predsjednika FSS Slaviše Kokeze. Silni napadi na predsjedsnika FSS koji su kulminirali nakon što je Partizan pobjedama u vječitom derbiju u proljeće 2017. godine pretekao na tabeli Crvenu zvezdu utihnuli su. Kokeza je u međuvremenu potpuno legao na rudu, obezbjedio Crvenoj zvezdi na čelu Sudijske organizacije njenog nekadašnjeg člana uprave Dušana Mrakića, iz Superlige izbacio najboljeg sudiju Milorada Mažića da se ne bi brukao sudeći kako ne bi smio i tako srozavao svoj ugled u međunarodnom fudbalu, i omogućio sudijskoj bulumenti da radi posao za koji su delegirani.
A šta tek reći za autogolove rivala Radničkog koji je od čelnika FSS i Crvene zvezde već na startu šampionata određen da prvenstvenu trku zavrđši na drugom mjestu…
U svakom slučaju nakon svega što se dešavalo srpski fudbal je u nokdaunu i ako se tako nastavi i na proljeće pašće u duboku komu iz koje se se neće tako lako izvući