Vujačić: Ne osećam se delom ovog Partizana… Menjaju se samo treneri, svi drugi misle da im je tamo mesto…

Budimir Vujačić, igrač odluke u prvoj utakmici finala Kupa 1992. na Marakani, žali što tim vođen od Ivice Osima nije duže igrao zajedno

Poslednja fudbalska sezona (1991/92) u SFR Jugoslaviji, doduše već tada bez klubova iz Hrvatske i Slovenije. Finale kupa se posle sedam godina igralo na dve utakmice. Crvena zvezda sa oreolom svetskog prvaka i usled poraza od Sampdorije u Sofiji (1:3) propuštenom prilikom za drugo uzastopno finale Kupa šampiona. Partizan, predvođen tadašnjim selektorom Ivicom Osimom, bio je jesenji prvak i tek je u finišu prvenstva prepustio prvo mesto večitom rivalu.

Crveno-beli su ipak, meč za trofej dočekala kao favorit. Crno-beli su bili motivisaniji, želeli su da prekinu dominaciju komšija i jugoslovensku epohu završe osvajanjem u nekadašnjoj državi mnogima omiljenog pehara.

Budimir Vujačić je golom u 36. minutu prvog meča na Marakani, najavio srećan rasplet za Parni valjak. Uzbudljiviji revanš završen je bez pobednika (2:2) i na tadašnjem stadionu JNA usledilo je veliko slavlje.

– Koliko nam je značila pobeda u prvoj utakmici dovoljno govori podatak da je bila prva za Partizan na Marakani posle skoro 15 godina. Savladali smo najuspešniju ekipu u istoriji našeg fudbala. Savićević je zbog povrede rano napustio igru, ostali iz tog tima su bili na terenu. Dominirali smo tokom celog meča, zaslužili smo da pobedimo sa više golova razlike. Sećam se da je Najdoski izvadio loptu sa gol linije posle šuta Krčmarevića – priča 27 godina kasnije Budimir Vujačić, od tog meča veliki ljubimac Grobara.

Način radovanja koštao je nekadašnjeg reprezentativca žutog kartona i zabrane igranja u revanšu. Potez zbog kojeg su ga navijači posebno upamtili Vujačić pripisuje neiskustvu:

– Bio sam mlad i lud. Više bih voleo da su me pristalice Partizana zavolele zbog sportskih dostignuća. Teško mi je bilo što nisam mogao da igram u revanšu. Zvezda je dva puta vodila, uspevali smo da izjednačimo i na kraju je presudio moj gol u prvoj utakmici.

Rado se popularni Buda upustio u analizu generacije Mijatovića, Jokanovića, Stanojkovića, Novaka, Omerovića, Bogdanovića, Zahovića i ostalih:

– Bila je to najbolja Partizanova generacija još od 1966. i finala Kupa šampiona. Individualno nismo bili na nivou Zvezdine šampionske generacije iz 1991, imali smo Predraga Mijatovića, zvezdu u najavi. Naš tim je međutim, bolje izbalansiran tim. Nismo dostigli vrhunac jer je u Jugoslaviji počeo rat, zbog sankcija nam je zabranjeno da se takmičimo na međunarodnoj sceni. Prethodne sezone smo eliminisani od Sportinga iz Hihona u Kupu UEFA na penale, kao domaćini smo igrali u Istanbulu, prethodno smo eliminisali Real Sosijedad.

Vujačić je bez potpitanja objasnio prethodnu tvrdnju da je pripadao sjajnom skupu asova iz Humske:

– Igrali smo jako moderan, takmičarski fudbal, a najviše zasluga pripadaju treneru Ivici Osimu. Naterao nas je da budemo kompetitivan tim. Imali smo kvalitet, snagu, karakter, transformaciju, pokrivenost na svim pozicijama i dobar ambijent. Uz svo poštovanje njegovom nasledniku Osim je napravio moderan Partizan i ucrtao mu put za naredne godine. Pre toga smo mnogo oscilirali i dugo tražili sebe. Šteta je što duže nismo ostali  zajedno, Osimov rad tek je počeo da daje plodove.

Crno-beli su posle osvajanja poslednjeg Kupa SFRJ uspostavili dominaciju u Srbiji i Crnoj Gori. Sa velikom bodovnom prednošću (deset kad se za pobedu računala po dva boda) Parni valjak je osvojio naredni šampionat i nagovestio trofejnu žetvu.

– Narednih godina Partizan je bio najbolji na domaćoj sceni, ali moja generacija je bila za korak ispred ostalih, pogotovo što smo savladali svetskog šampiona.

Večerašnje i finale od pre 27 godina koje je odlučio Budimir Vujačić imaju bar dve sličnosti. Crvena zvezda se i tad borila za duplu krunu i bila je domaćin. Razlika je što će osvajač trofeja biti poznat posle jedne utakmice.

– Zvezda je kvalitetnija, osvojila je titulu i zadovoljna je sezonom. Nadam se da je crveno-belima trofej u prvenstvu odneo deo fokusa i da će presuditi maksimalna našpanovanost Partizana. Ne mora se biti favorit u finalu za pobedu. Ne sviđa mi se što se igra na Marakani,  jednom timu se daje prednost, a bilo bi sasvim normalno da je izabran neutralan teren – zaključio je Vujačić.

Vujačić je više od deset godina skaut Mančester junajteda.

– Na domaće utakmice idem samo kad mi posao nalaže. Razočaran sam kompletnim srpskim fudbalom, pogotovo ko vodi moj Partizan. Ne osećam se delom toga. Boli me neuspeh, ova sezona je poražavajuća i ponižavajuća za klub. Menjaju se samo treneri, svi drugi misle da im je tamo mesto. Sigurno ima još odgovornih za ovakvo stanje stvari. Finale kupa gledaću na TV i navijaću za crno-bele, protiv sebe niti hoću, niti mogu – naglasio je osvajač titula sa Vojvodinom i Partizanom.

Tekst preuzet sa portala Sportski žurnal