Trajković: Dule mi je košarkaški otac

Mondo sport piše…

Nenad Trajković trenerskim poslom počeo je da se bavi 1987. godine kao pomoćnik Dušku Vujoševiću. Bio je trener čačanskog Borca (u sezoni 1989/1990), Sloge iz Kraljeva (1995/1996), Partizana u periodu od 1999. do 2001. godine.

Ovdašnjoj publici postao je poznat 2003. godine kada je od Drage Karalića preuzeo brigu o Banjalučkoj pivari (bivšem Borac Nektaru), ali nije dočekao kraj sezone. Samostalno je još vodio Krku (2011/12) i Pepinster (2012/13), kao i reprezentacije Irana (2003) i Letonije (2008)…

“Sa Duškom sam radio i u mlađim kategorijama Partizana, stalno smo se družili i provodili dane u dvorani. Iako je on samo godinu i po stariji od mene mogu slobodno da kažem da je on moj košarkaški otac. Kada je on preuzeo prvi tim povukao je i mene sa sobom i tada sam postao profesionalac koji radi sa seniorima. Uz njega sam potpuno promenio shvatanje košarke, metodiku treninga, rada. Ma sve”, istakao je na početku razgovora za MONDO Nenad Trajković.

Sarađivao je i sa Božom Maljkovićem u Realu, Dušanom Ivkovićem u Dinamu iz Moskve, ali i Željkom Obradovićem u Partizanu.

“Radio sam sa našim najpriznatijim stručnjacima. Eto, jedino nisam sa Svetislavom Pešićem i iskreno mi je žao zbog toga. Od svih njih sam ponešto naučio. Mogu da izdvojim Dudu Ivkovića kao čoveka i stručnjaka koji je bio najbolji u organizaciji posla. Svi pomoćnici su uvek imali svoje zadatke i konstatno su morali da se dokazuju. Držao nas je pod stalnom tenzijom. U suštini svi su različiti u ophođenju prema saradnicima, igračima, medijima… svi imaju nešto svoje, od svakog sam ponešto uezo i sada to primjenjujem. Naravno, danas moji pomoćnici vide nešto kod mene što im se dopadne pa odluče da to preuzmu, ali vide i nešto što im se ne sviđa. Uvek mora da se uči”.

Nenad Trajković

Veoma zanimljivu karijeru napravio je u NBA ligi, gde je četiri godine radio kao skaut Klivlend Kavalirsa (od 2005. do 2009), bio pomoćnik u stručnom štabu Finiks Sansa (2010/11), a u Evropi je još radio u Real Madridu, moskovskom Dinamu i rimskoj Lotomatici.

“To tamo se ne može opisati rečima, svako ko ima priliku treba da ode to da vidi. Dosta može da se nauči. Na primer, svaki trener tamo ima tri-četiri pomoćnika od kojih je svaki zadužen za sedam-osam timova u NBA. Samo njih prati i kada se igra protiv neke od tih ekipa informiše glavnog trenera i predlaže taktiku. Kako napadati, kako braniti tu ekipu… Sve je u minut isplanirano na treninzima, svaki trener ima kod sebe papir na kojem je plan. Fantastično. Kada sam dolazio u Igokeu tražio sam veći broj pomoćnika nego što je to bilo ranije u klubu baš zbog iskustva u SAD i podele posla”.

Prvi igrač kojeg je trenirao “preko bare” bio je Radoslav Nesterović.

“Živeo sam kod njega u kući u Minesoti. Sjajan momak. Imao je veliku srpsku zastavu ispred kuće i ‘do daske’ je puštao srpske pesme. Radili smo dosta i napravio je dobru karijeru”.

Košarkašice Srbije, Banjaluka

Tajnu dugovečnosti Trajković vidi u činjenici da je sposoban da radi sa visokim, ali i niskim igračima.

“U SAD se dosta ceni kada trener može da radi sa bekovima i centrima na tehnikama. To znanje mi je pomoglo. Radio sam sa velikim brojem igrača, na primer sa Brendonom Dženingsom koji je sad u Zenitu. Specifičan je, majka ga je sama odgajala i bio je okružen lošim ljudima u tom periodu, ali i kasnije u karijeri. Nije imao dobre savetnike i mogao je da napravi bolju karijeru. Isto sam radio sa Sašom Vujačićem, odličan momak i jedan od boljih šutera sa kojima sam radio. Napravio je grešku što je ostao u Lejkersima, jeste uzeo prsten, ali Detrot mu je nudio dobru minutažu i veliki novac. Nije uskočio u taj voz na vreme”.

Iskusni stručnjak, koji je sa Partizanom osvojio Kup Jugoslavije 2000, a sa Krkom Superkup Slovenije 2012. godine, potom je analizirajući trenutni roster Igokee predstavio viziju koju je imao prilikom selekcije tima.

“Volim kada visoki igrači mogu da igraju unutra i spolja, pa su Tomislav Zubčić i Sava Lešić ono što mi treba. Bekovi moraju biti u stanju da šutiraju i probiju, pa ako ne mogu na polaganje da izbace šuteru gde mi se uklopio Domen Lorbek. Na primer, Igokea je izgubila titulu protiv Zrinjskog jer nije imala dovoljan broj šutera. Naravno, mi smo sada slabiji u odbrani, ali prosto nismo mogli da dovedemo igrača koji je odličan šuter, ali i dobar u odbrani. Da je Lorbek i jedno i drugo ne bi bio kod nas jer ne bismo imali novca da ga platimo”.

Budućnost - Igokea

Plejmejkerske dužnosti su primarno bile u rukama Džimija Gevina koji je nakon odličnih predstava u pripremnom periodu malo “izgubio put”.

“Ima problema sa upalom creva. Videćemo. Trej Kel nije pružio ono što smo očekivali, ali to je mlad momak i ‘ruki’ pa imamo razumevanja. Prošla su dva meseca kako je tu i sada već očekujem da počne da raste iz utakmice u utakmicu. Treba da ubrza i on to već polako shvata”.

Orlando Džonson…

“Želeo sam i jednog igrača koji će moći da sam da reši neku situaciju, kada mi ne možemo. Plan je bio da to bude on, ali nije bio zdrav. Sada tražimo nekog novog, ali nije lako pronaći igrača koji pravi razliku”

Igokea je u uvodna dva kola od Mege primila 80 poena, od Cibone 84. Trajković slabije igre u odbrani pripisuje fizionomiji ekipe koja nije bogata defanzivnim specijalistima ali ni igračima koji mogu da izvrše pritisak na loptu.

“Mega, Olimpija, Zvezda, Partizan, Budućnst na primer imaju odlične mlade igrače koji su puni energije i atleticizma i oni mogu da napadaju i vrše prisitak na loptu u odbrani. Nama je to problem. Darko Talić bi nam mogao da nam da dodatnu dimenziju u odbrani, treniramo, radimo sa njim. Vredan je, ali neće ništa doći preko noći. U odbrani je dobar, ali da bi bio na terenu mora i da doprinosi u napadu. Darko Ilić je ove sezone u ‘rudniku’. Kada igra ‘četvorku’ odmah ga napadaju, lagan je. Šut mu je problem i sada radimo na tome, ali to takođe ne dolazi preko noći. Ima sve uslove i sada je na njemu”.

Budućnost - Igokea, Nemanja Gordić

Aleksandrovčane u nedjelju očekuje duel protiv Budućnosti sa kojom su se na ABA Superkupu sasvim solidno nosili. Ipak, od tada su Podgoričani jači za Alena Omića, a Igokea slabija posle odlaska Džonsona.

“Oni sad igraju protiv Armanija u Evroligi i odmah potom dolaze kod nas. Mi smo u prednosti jer igramo samo ABA ligu i imamo vremena da se spremimo. Pokušaćemo da ih iznenadimo na svežinu. Bolja su ekipa od nas, da se ne zavaravamo, ali možda uspemo da iskoristimo njihov umor. Nemamo pritiska nakon pobede u Zagrebu”.

Taj duel doneće i novi susret sa Aleksandrom Džikićem sa kojim je Trajković sarađivao u Partizanu i dao mu priliku da bude deo juniorskog, a potom i seniorskog stručnog štaba.

“Primetio sam ga u jednom malom klubu i doveo u Partizan da mi bude pomoćnik u omladinskim kategorijama, a kasnije je bilo prirodno da ga uzmem kada sam postao prvi trener. Uvek je imao dobre ideje i odlična razmišljanja. Bio je vredan, pošten i drago mi je da je uspeo da se dokaže“, zaključio je Nenad Trajković u razgovoru za MONDO.