Savo Milošević: Mihina levica najbolja u istoriji fudbala

Nikad se nisu sreli u klubu. Zato su u reprezentaciji bili nerazdvojni. Devet godina delili su SinišaMihajlović i Savo Milošević dobro i zlog u državnom timu, igrali sa Jugoslavijom na Mundijalu u Francuskoj 1998. i Prvenstvu Evrope 2000. u Belgiji i Holandiji. Pre i posle toga još po koji kvalifikacioni ciklus, pripremne utakmice, dosta druženja i smeha, dovoljno da se rodi neraskidiva veza, potvrđena i ovih dana.

Siniša je sinoć otišao u bolnicu u Bolonji kako bi započeo lečenje leukemije, poruke podrške sa svih strana sveta i dalje pristižu, a posle one sa Pohorja u kojoj je rekao „sve u životu može da se pobedi“, aktuelni trener Partizana osetio je potrebu da dodatno ohrabri nekadšanjeg saigrača u najdelikatnijem živiotnom trenutku.
Teško mi je da govorim o njemu, jer sam izuzetno blizak sa Sinišom. Gajimo poseban odnos, ne samo kad je reč o sportskim, već i životnim temama. Nemam reči da objasnim šta se dešava Mihajloviću, ali sve što mogu da kažem je da sam, poznajući njegov karakter, uveren da će i u ovu bitku dobiti. Uvek je bio borac, prošao je kroz ratove, tragedije, teške trenutke i uvek je preživljavao. Zato sam pozitivan i u ovom slučaju, uveren da će dobiti još jednu bitku“, poručuje Milošević u izjavi britanskom Omni sportu.

I podseća na Mihajlovićev učinak iz perioda igračke karijere, kad je malo ko na planeti mogao da mu stane na crtu prilikom izvođenja slobodnih udaraca.
„Miha je verovatno najbolji levonogi igrač u istoriji fudbala. Toliko fudbalera, širom sveta, izvodi dobro slobodnjake, ali niko to nije radio kao Siniša. Nemoguće je objasniti šta je radio sa loptom. Da bi stvorili samo deo slike o njegovim mogućnostima, ljudi danas moraju da gledaju Jutjub. Osećao sam se privilegovanim što smo igrali zajedno za državni tim. Miha nije bio samo sjajan fudbaler već je i izvanredna osoba“, dodao je Savo.

U međuvremenu, dok bodri Sinišu, ima i druge obaveze. Sezona počinje za pet dana. Crno-beli su se vratili sa priprema i prema Miloševićevoj oceni imaće šta da ponude kad krenu takmičarske utakmice, jer su to pokazali i u poslednjoj zvaničnoj.
„Za moje i samopouzdanje ekipe važno je što smo dobili Crvenu zvezdu u finalu, još na njenom stadionu. Posle te utakmice, igrači su počeli više da veruju u sebe. I meni je bilo važno da posle samo tri meseca uradim nešto. Na duge staze, trofej Kupa Srbije nije neko veliko dostignuće, ali u ovom času je bitno i za klub i za mene i za momke koje treniram. Nismo imali dobru sezonu, ali je dobro za veliki klub da skuplja pehare“.

Savo je samo četiri meseca trener. Pokazao je da ima štofa.
Suočio sam se sa teškim periodom na početku karijere, ne zato što sam tek počeo da se bavim ovim poslom, već zbog okolnosti i situacije u kojoj se ekipa nalazila. S druge strane, ovo je veliko iskustvo za mene, ono što sam doživeo u Partizanu za tri meseca na nekom drugom mestu bi mi trebalo godinu ili dve. Dobro je što sam neke stvari prošao već na početku karijere“.

Predočio je i kakvi su mu dugoročni ciljevi.
Ne samo Partizan, već ceo srpski fudbal, želim da primaknem Evropi, a trenutno smo baš daleko od nje. Tačno znam u kom pravcu se kreću evropski i svetski fudbal, znam da će biti teško, ali verujem u sebe. Ljudi s kojima radi znaju da možemo da promenimo stvari na bolje. Nije lako, ali je moguće. To želim da postignem“, objasno je Savo Milošević.

Tekst Mozzart sport