SAD ILI NEKAD:DON TERZINA VREMENA

Tekst sa blog stranice https://stankoradulovickika.blogspot.com/

Nikad jaču Crvenu zvezdu Partizan je potpuno nadigrao u finalu Kupa Jugoslavije,a  da pri tome ni izabranici Sava Miloševića nisu odigrali bolje od recimo Iskre iz Bugojna u sezoni kada je ubjedljivo bila posljednja i ispala iz lige. Tim i trener koji već dvije godine srpski mediji i don Terza dižu u nebesa izgledao je smješno u sva četiri derbija protiv, kako ti isti mediji tvrde, nikad goreg Partizana. Klark Kentova Crvena zvezda pogotovo smješna bila je sinoć pošto je u 96 minuta igre jedini šut u okvir gola bio pokušaj Pavkova glavom u prvom poluvremenu, a i on je više ličilo na dodavanje Stojkoviću, nego ozbiljna prijetnja golmanu Partizana. Samo jedna utakmica u finalu Kupa Srbije razotkrila je svu iluziju navijača Crvene zvezde da je don Terza stvorio moćan tim koji je spreman da krene u pohod na novu Ligu šampiona. Bezidejna igra, potpun izostanak koncepcije u meču u kojem rival želi da igra, a ne samo da se skloni pokazali su da je stručnost Milojevića na staklenim nogama i da se njegova najveća moć krije u djelovanju don Terze i Svetozara Mijailovića iza kulisa, daleko od očiju javnosti.
Crvena zvezda je u samo godinu i po dana dovela više od 30 igrača i za njihov angažman izdvojila preko 40 miliona eura, a u finalu Kupa nadigrana je od tima koji bi da je u nekim utakmicama bilo moguće pobijedio i samog sebe, ali nije problem što je Partizan pobijedio i što je Crvena zvezda odigrala loše, mnogo veći je problem činjenica kako je Crvena zvezda osvojila tu titulu i kakva se slika u javnosti stvorila o igračima čija je vrijednos precjenjena i treneru kojeg zovu Supermen, a u stvari je samo miljenik sreće i univerzalna neznalica.

Problem je što isti ti srpski mediji neće i ne smiju, od tandema Terzić-Čović, da kritikuju klub koji u svpom timu ima više od deset milionski plaćenih fudbalera, koji bi po platama trebali da jedu “živu decu”, a oni čim neko hoće da igra protiv njih vape za pomoći sudija, čekaju penal i priliku kada će neko od njih da se baci kao gromom pogođen kako bi na taj način otvorili rivala. Tako su na nekim mečivima kao protiv Mačve i stizali do preokreta, a brukanja je bilo u mnogim utakmicama koje su završavale pobjedama jer su sudije odrađivale svoj dio posla izmišljajući penale, previđajući ofsajde ili penale za rivala.
Ni jedan medij nije upitao Terzića gdje su sva ta zvučna pojačanja najavljivana kao vanzemaljci i što se desilo sa vedetama poput Kafu, Sumailija, Ebisilija, Babića, Čaušića, Stoiljkovića (sjeća li se njega neko još), i zašto oni ne igraju, odnosno zašto su dovedeni i tako skupo plaćeni ako timu nisu potrebni? Smije li neko don Terzu da pita što su Crvenoj zvezdi trebali Boaći, Jirka, Milan Gajić i mnogi drugi zaboravljeni asovi plaćeni milione koji ne igraju i jedini cilj njihovog angažovanja je bio da ne pojačaju rivala? Smiju li da pitaju don Terzu odakle im pravo da se razbacuju državnim novcem i zahvaljuju na svakoj vrsti pomoći predsjednik-premijera kada se tako bahato ponašaju, a onda protiv tog nikad slabijeg rivala izgube bez ispaljenog “metka” na gol Stojkovića?
Narabno da ne smiju, baš kao što nisu smjeli ni da pitaju Filipa Stojkovića nakon čuvenog internet snimka na kojem poručuje, “mi se pitamo, mi je…mo” šta to znači i imali to nekakve veze sa mešetarenjem van terena , odnosnu u usko povezanim krugovima na relaciji Crvena zvezda – FSS – Sudijska organizacija?
Crvena zvezda je izgubila finale Kupa, iako je sve uradila da osvoji duplu krunu. Namještala je žrijeb po svojoj volji, igrala utakmice kod kuće, Partizanu namjestila da sve mečeve igra u gostima. Dirigovala takmičenem po sopstvenim željama i opet ništa. Partizan je u prva tri kola gostovao u Kupu Srbije, prema željama Crvene zvezde u polufinalu Kupa igrao protiv Radničkog revanš u Nišu, a da je ikako moglo oba meča bi se igrala na Čairu, i kada ni to nije bilo dovoljno odlučeno je “voljom žrijeba” kojem nisu prisustvovali ljudi iz Partizana, da se finale igra  na njihovom stadionu umjesto na Čairu. Do eliminacije Radničkog u Nišu je bilo uslova za organizaciju finala Kupa, aod srijede ti su uslovi naprasno nestali jer je don Terza tako želio.

Završena je najkriminalnija sezona u istoriju fudbala na ovim prostorima, toga više nema ni u Zanzibaru, u kojem je Crvena zvezda odigrala 30-tak domaćih sklanjalica, u derbijima igrala svježa, ali ni to nije pomagalo, pa su morali da priskaču arbitri i priznaju fantomske golove. Sudije su za tri don Terzine i Kokezine godine izveli preko 50 penala u prvenstvenim utakmicama, a za one koji nemaju predstavu koliko je to reći ću vam da tim iz Barija u tri godine na domaćim terenima nije izveo nijedne sezone ni 10 penala, dakle manje od 30 za tri vezane titule u periodu od 1989-.92. godine.Ako uzmete u obzir da je Zvezda iz Barija u prvenstvu na 36 utakmica postigla 88 golova i imala osam penala, u onoj ligi Jugoslavije, a ova nikad bolja don Terzina Zvezda na 37 utakmica izvela 17 penala jasno vam je o kakvom se takmičenju radilo.
Svojim studioznim radom u interesu srpskog fudbala Crvena zvezda je na najboljem putu da upropasti polovinu iograča iz generacije koja je bila Svjetski šampion na Novom Zelandu. Štoperi Milan Gajić i Srđan Babić stagniraju i ne igraju, umjesto da se odbrana gradi na njihovoj mladosti doveden je skupo plaćeni Milunović koji je poklao mnogo slabosti,a tu je već i starosjedioc Savić, sada se na poziciji štopera traže nova riješenja i planira dovođenje dvojice stranaca. U stvari Crvena zvezda je poligon za pranje para i toliki promet igrača je samsada za biznis iz sjenke.
Crvena zvezda je u Ligi šampiona doživjela brodolom, primila najviše golova i žestoke šamare u mečevima protiv Napolija, PSG i Liverpula, ali je slučajna pobjeda protiv engleskog predstavnika pokriće za brukanje koje je rezultiralo i policijskom istragom zbog sumnji u višemilionske kladioničarske uplate na rezultat utakmice u Parizu.
Ono što je naciničnije don Terzić se danima nakon skandala u parizu nije oglašavao, a onda je u dogovoru sa srpskim medijima živnuo i svu krivicu svalio na “nekog iz Partizana”. “Ružno pače srpskog fudbala”, kako ga zovu evropski mediji je toliko osilio da je potpuno izgubio kompas, a kada se tako ponaša, onda je krajnji rezultat sudbina koja je zadesila i albanski Skenderbeg, a to znači dugogodišnja eliminacija iz Evrope… 

Stanko Radulović Kika