SAD ILI NEKAD:CRVENA ZVEZDA DOMAĆIN FINALA KUPA I JOŠ JEDNA UJDURMA TANDEMA SNOVA TERZIĆ-KOKEZA

Tekst sa blog stranice https://stankoradulovickika.blogspot.com/

Kada bi vjerovali na riječ čelnicima i navijačima Crvene zvezde Partizan je najprivilegovaniji klub u istoriji jugoslovenskog i srpskog sporta, pogotovo fudbala, ali statistički podaci i istina govore nešto sasvim drugo. Njihove strelice pogotovo su otrovne kada su u pitanju decenija i po 21. vijeka, a i tu ih istina potpuno demantuje.

Fudbalski savez Srbije davno još prošle godine odredio je da se finalna utakmica Kupa Srbije igra u Nišu, jer su tandem Zvezdan Terzić-Slaviša Kokeza vjerovali da će u meču za trofej igrati Crvena zvezda i Radnički iz Niša, odnosno Zvezdan Terzić i Ivica Tončev intimusi Slaviše Kokeze. Međutim, tako nije mislio Partizan koji je u polufinalu i pored sudijske krađe pobijedio i eliminisao Radnički iz Niša. U Beogradu je bilo 1:0 za Partizan, u nišu 1:1 i nakon toga je došlo do očekivane promjene domaćinstva i umjesto u Nišu meč za trofej igraće se na stadionu “Rajko Mitić”. Odjednom preko noći nema bezbjedonosnih uslova da se finale Kupa Srbije igra u Nišu, a do prije nekoliko dana je to bilo sasvim uredu. Još nakon što su određeni parovi četvrtfinala Kupa Srbije bio sam siguran da će u polufinalu “voljom žrijeba” , ukoliko ne bude stravičnih senzacija, igrati Crvena zvezda i neko, te Partizan i Radnički, a da će revanš biti na čairu. To sam tada i napisao i obistinilo se. Nije bilo iznenađenja, kada u FSS Terzić i njegova družina “žrijebaju” uvijek su ispunjene sve želje Crvene zvezde, bez izuzetka. Radnički je neočekivano eliminisam od Partizana, desila se senzacija, možeš misliti, i sada Ispada da je prije pola godine bilo uslova za igru na Čairu, sada ih nema, a svakom laiku je jasno da su Crvenoj zvezdi i FSS vjerovali da će sudije i sudijska organizacija biti u stanju da obezbjede finale Radnički – Crvena zvezda. Ipak, Radnički je ispao od seljačkog tima iz Zagreba, iako su u Crvenoj zvezdi po ugledu na HNS tražili i dobili nikad osvojenu titulu iz 1946. godine, i pored činjenice da za Partizan u revanš utakmici u Nišu nisu dosuđena dva očigledna penala, a ni igrač radničkg nije dobio crveni karton zbog udaranja laktom fudbalera Partizana. Kada se to nije dogodilo tandem Kokeza-Terzić je preuzeo stvari u svoje ruke i odlučio da u tajnosti bez saglasnosti i prisustva ljudi iz Partizana i da održi žrijeb za domaćinstvo kojim je odluka da se utakmica igra na stadionu “Rajko Mitić” baš me čudi. Koliko je Partizan decenijama privilegovan najbolje govori podatak da je u posljednjih osam odmjeravanja Partizana i Crvene zvezde u kojima se igrala jedna utakmica sedam puta u FSS, ranije FSJ, žtijebom “odlučeno” da domaćin te utakmice bude Crvena zvezda. U periodu od 2004-08. godine Partizan i Crvena zvezda su u pet sezona četiri puta žrijebani u polufinalu Kpa, a tada se igrala samo jedna utakmica u polufinalu, i svaki put je “žrijebom odlučeno” da se igra na Marakani. Prije toga još dva puta je žrijeb želio da domaćin finala bude Crvena zvezda. Samo je prije dvije godine finale igrano na stadionu Partizana, koji je pobijedio 1:0 golom Nikole Milenkovića.
Zbog svega navedenog nikada nećemo dobiti odgovor na vrlo jednostavno pitanje: Kojom je alhemijom moguće četiri puta za četiri godine uvijek u polufinalu žrijebati jedan te isti par i da uvijek isti klub bude domaćin kao što se to desilo u periodu od 2004-08. godina, a pogotovo nećemo saznati kako je moguće u osam žrijebanja da sedam puta jedan tim bude domaćin onom drugom. Zbog toga bi bilo konačno najpoštenije riješenje da se u FSS donese odluka koja se primjenjuje u Engleskoj gdje jedan klub ne može nikako da bude domaćin dva puta u FA kupu istom rivalu. Tamo ako je Arsenal ugostio Čelsija i ne igraju međisobno 30 godina kada se napokon ponovo sretnu domaćin tog meča biće Čelsi.U Srbiji je domaćin gotovo uvijek Crvena zvezda.