Put kojim se (ne)retko ide

Mozzart sport piše…

Stefan Janković novi je igrač Partizana, pošto je, posle silnih peripetija dobio čiste papire zahvaljući intervenciji FIBA, da bi potpisao za špansku Fuenlabradu koja ga je pozajmila crno-belima. Tako je krilni centar, diplomac univerziteta Havaji, zaobilaznim putem “zamenio” dres najvećih srpskih košarkaških klubova. Očekivano, ovakav potez izazvao je reakcije navijača na obe strane, u zavisnosti od kluba koji podržavaju, one su bile pozitivne ili negativne. Ali, nije Janković ni prvi, a svakako ni poslednji košarkaš koji je napravio ovakav potez.

S obzirom na aktuelnu situaciju, deluje zanimljivo da se podsetimo koji su to igrači prelazili iz Crvene zvezde u Partizan i obrnuto. S tim da smo rešili da u ovom slučaju gledamo one košarkaše koji su to uradili direktno, odnosno da su to uradili u dve sezone za redom, a ne poput nekih koji su posle par godina obukli dres drugog beogradskog velikana.

Ako pogledamo samo poslednjih 20 i nešto godina ovakvi slučajevi su bili relativno česti, ali ne baš svake sezone. Prvi veći direktan transfer sredinom 90-tih godina prošlog veka napravio je tandem Crvene zvezde, Dejan Tomašević – Dragoljub Vidačić koji je u leto 1995. prešao u Partizan posle dve uzastopne osvojene titule u crveno-beloj opremi. To je bilo vreme stvaranja ozbiljne ekipe Partizana za povratak u Evroligu posle ukidanja sankcija. I obojica su sa crno-belima ponovili uspeh i bili dva puta prvaci države.

Zvezda je uzvratila četiri godine kasnije kada je, praveći tim takođe za Evroligu, angažovala Dragana Lukovskog iz Partizana. I već sledeću sezonu, dakle 2000/01, član crveno-belih postao je još jedan plejmejker, Vladimir Đokić. Ni jedan ni drugi u dresu Zvezde nisu imali uspeha kada je u pitanju osvajanje trofeja.

Posle toga, crveno-beli su počeli da upadaju u sve ozbiljnije finansijske probleme, a na drugoj strani Partizan je vratio Duška Vujoševića na mesto trenera. Bio je to početak duge, duge serije uspeha. A u leto 2001. godine Partizan je doveo dvojicu igrača iz redova najvećeg rivala. Prvi transfer koji je jače odjeknuo bio je dolazak Miloša Vujanića jer se radilo o momk koji je prošao Zvezdinu školu i ušao u prvi tim. A drugi je bio dolazak Đure Ostojića, crnogorskog centra koji je zvanično prešao iz Lovćena u Zvezdu, ali crveno-beli nisu uplatili dogovoreno obeštećenje, pa je igrač ekspresno završio u Partizanu.

Sledeći u ovom nizu bio je Goran Ćakić, krilni centar koji je u leto 2003. godine, posle sezone provedene u Zvezdi, prešao u Partizan ali se među crno-belima nije zadržao ni celu sezonu. A bilo je “vruće” i sledećeg leta, kada je Luka Bogdanović na iznenađenje većeg dela javnosti prešao iz Zvezda u Partizan koji je tada platio obeštećenje od, kako se pričalo, 150.000 evra.

Prvi i verovatno najveći udarac kada su u pitanju direktni prelasci Zvezda je zadala Partizanu u leto 2005. godine. Tada su crveno-beli u svoje redove doveli Milana Gurovića, koji je prvi deo prethodne sezone proveo u Partizanu, ali u crno-belom dresu nije pružio ni delić mogućnosti kojima je kasnije oduševljavao navijače Zvezde i osvojio jedan Kup Radivoja Koraća.

Prošle su dve godine, a onda je Boris Bakić u leto 2007, raskinuo ugovor sa crno-belima i obukao dres Crvene zvezde. Pre toga Bakić je bio šampion države sa Partizanom, a kasnije je sa Zvezdom osvojio nacionalni kup.

Hronološki gledano, posle toga došao je opet red da Partizan uzvrati udarac. Pa je tako u leto 2009. godine američki krilni centar posle sezone provedene u Zvezdi koju je trenirao Svetislav Pešić, stigao u Partizan. I osvojio je tripl krunu, a u Evroligi su crno-beli došli do Fajnal fora u Parizu.

Odmah tog leta, nakon spektakla u francuskoj prestonici, Zvezda je dovela dvojicu igrača koji su prethodno nosili opremu crno-belih – Darka Balabana i Savu Lešića. U Partizanu su imali skromnu minutažu, a kasnije sa Zvezdom nisu stigli do nekog od pehara.

I dolazimo do poslednja dva imena na ovom spisku. Centar Raško Katić je u leto 2012. godine, nakon dve uspešne sezone i pet trofeja otišao u Zvezdu sa kojom je uzeo dva Kupa Radivoja Koraća, a poslednji, pre Jankovića, bio je Aleksandar Aranitović. Ovaj mladi bek je u leto 2017. Dobio raskid ugovor sa crveno-belima i postao član Partizana, za koji je prethodno igrao i njegov stariji brat Petar.

Sve u svemu, bilo je tu nekih prilično zanimljivih imena, za pojedince su prelasci iz jednog u drugi tabor predstavljali pravi korak u karijeri, a drugima nisu doneli to što su očekivali. Sada je red da vidimo Jankovića, koji je prošle sezone sa Zvezdom bio prvak Srbije.

Foto: MN Press