PREDSTAVLJAMO VAM: ALEKSA KIJANOVIĆ

Pred Vama je Aleksa Kijanović, momak iz porodice JSD PARTIZAN, član Atletskog kluba Partizan 1945, rekorder i reprezentativac Srbije koji važi za najbržeg čoveka u Srbiji već tri godine u nizu. Osvajač mnogih odličja i medalja, proglašen za najboljeg mlađeg seniora AK Partizan kao i najboljeg mlađeg seniora Atletskog saveza Beograda i Srbije za 2017 godinu. Mladi atletičar od koga se očekuju veliki uspesi na Evropskom atletskom prvenstvu u Berlinu, Prvenstvu Mediterana, Prvenstvu Balkana, kao i na Prvenstvu Balkana za štafete.

Možeš li nam opisati sam početak bavljenja atletikom? Kako si se odlučio baš za taj sport?

-Atletikom sam počeo da se bavim u maju 2014. godine. Pre atletike sam trenirao taekwondo oko godinu dana. Drugarica koja je trenirala atletiku u Partizanu je jednom, na času fizičkog, primetila da jako brzo trčim i predložila mi je da bi bilo dobro da jedan dan dođem na trening atletike. To sam i uradio i već posle prvih nekoliko merenja koja su obavili moji treneri prepoznali su u meni talenat. Svakim sledećim dolaskom na trening ljubav prema kraljici sportova je rasla i moja odluka da nastavim da se bavim atletikom nije se dovodila u pitanje.

Koje je tvoje prvo takmičenje na kojem si učestvovao za Partizan? Možeš li nam opisati kako si se osećao tada?

-Već nakon prve dve nedelje treninga imao sam i svoje prvo takmičenje, nisam siguran o kom takmičenju se radilo, ali se sećam da sam bio izuzetno nervozan. U sprintu nema prostora za bilo kakvu grešku, ali neiskustvo i sam strah u tom momentu su bili jači od mene i prvo takmičenje nije prošlo baš najbolje. Ali nakon svakog narednog nastupa sam bivao sve iskusniji,a osećji kao nervoza i trema su nestali.

 

Kako izgleda jedan tvoj uobičajen dan?

-Moj dan počinje jako rano, oko 6 sati ujutru. Idem na predavanja koja uglavnom traju do podneva posle čega idem na trening. Nakon treninga se vraćam kući i tako izgleda uglavnom svako prepodne dok je popodnevni deo dana rezervisan za učenje, odmor ili za druženje.

Koji su tvoji najveći uspesi do sada? Da li postoji neko takmičenje koje bi posebno izdvojio?

-Trenutno sam prvak Srbije u disciplinama 60m,100m i 200m i član reprezentacije treću godinu za redom i ove godine sam proglašen za najboljeg mlađeg seniora Srbije. Mogu reći da je najvrednija medalja koju sam do sada osvojio kao pojedinac srebro na „Prvenstvu Balkana za juniore“ 2016. godine, a od najvećih takmičenja na kojima sam učestvovao izdvojio bih „Prvenstvo Evrope za mlađe seniore“ kao i „Letnje univerzitetske igre“ i oba su mi ostala u lepom sećanju kao prva velika evropska i svetska takmičenja.

Čime se još baviš pored atletike? Da li ti obaveze van staze predstavljaju problem?

-Trenutno sam student druge godine na „Visokoj zdravstvenoj školi strukovnih studija u Zemunu“, na smeru strukovni fizioterapeut sa prosekom 9,25 pa samim tim studiranje zajedno sa bavljenjem sportom na visokom nivou predstavlja problem ponekad, ali dobrom organizacijom pokušavam da balansiram između svih obaveza.

Šta je ono što te očekuje u 2018. godini? Koji je tvoj glavni cilj u ovoj godini?

-Nakon sezone na zatvorenom očekuje me veliki broj takmičenja ovog leta. Počev od „Prvenstva Mediterana“, „Prvenstva Balkana za seniore“ i „Prvenstva Balkana za seniore u štafetama“ pa sve do „Prvenstva Evrope“ koje se ove godine održava u Berlinu. Naporno se pripremam i treniram za ostvarivanje norme za to takmičenje i uz podršku svih iz mog tima mislim da to nije daleko. A glavni cilj, pored ostvarivanja norme za prvenstvo Evrope, jeste što bolji plasman na regionalnim takmičenjima, kao i borba za medalju.

 

Želimo mu  ostvarenje svih zacrtanih ciljeva i mnogo uspeha u predstojećem periodu.