Olivera Moldovan: Partizan u srcu!

Tekst preuzet sa MozzartSport-a

Naše poznate kajakašice i reprezentativke u kajaku su sestre Moldovan – Olivera Nikolina. MOZZART sport je u svojoj rubrici „Pet na pet“ razgovarao sa starijom sestrom Oliverom.

 

Bez obzira na to što je starija od Nikoline, ona nije prva zaveslala kajakaškim vodama. Tu čast je imala Nikolina, a Olivera joj se pridružila nekoliko meseci kasnije. Svima je dobro poznato da su u početku obe trenirale u kanalu u Borči, ali ih to nije sprečilo da budu svrstane u najbolje kajakašice sveta. U kajak dvosedu se takmiče u disciplini na 200 i 500 metara. Na letnjim Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine takmičile su se u disciplini K-2 500m i osvojile osmo mesto. Bile su bolje u kvalifikacijama, ali je trema bila presudna da u finalu ne budu u samom vrhu.

Na OI u Riju 2016. zbog loše organizacije našeg Kajakaškog saveza nisu uspele da prođu u finale. Na prvom takmičenju za Svetski kup koji je održan u Milanu 2014. godine u disciplini K2-200, zajedno sa sestrom Nikolinom je osvojila srebrnu medalju. Prve zlatne medalje je osvajala 2009. i 2010.godine na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore, a potom srebro i bronzu na Univerzijadi u Kazanju. Na Evropskim i Svetskim prvenstvima je takiođe osvajala druga i treća mesta.

Na naših pet pitanja Olivera je dala sledeće odgovore…

Da li ste svojevremeno trenirali još neki sport i koji?

„Ne. Nisam ništa trenirala pre toga. Kajak je bio moj prvi i jedini sport. Tako je i danas.“

Ko vam je bio sportski uzor u tinejdžerskim danima?

„Odmah ću Vam reći da nikada nisam imala uzore niti idole. Trenirala sam i treniram za sebe u cilju da budem što uspešnija.“

Koji sportski klub nosite u navijačkom srcu?

„Klub za koji navijam je Partizan.“

Sportski događaj koji vam je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?

„To je Svetsko prvenstvo u kajaku koje je održano u Moskvi 2014. godine. Zajedno s Nikolinom sam predstavljala reprezentaciju Srbije, a srebrnu medalju koju smo tada osvojile u disciplini K-500 m. ću zauvek pamtiti. Bile smo među najmlađim reprezentativkama što nas nije sprečilo da se okitimo srebrnim odličjem.“

 

Životni i sportski moto?

„Ostati normalan. Čini mi se da je to u današnje vreme najteže.“