Novica – crno-belo srce, od Rusije veće

Novica Veličković kao kapiten prvi je podigao pehar Kupa Radivoja Koraća nedavno osvojen u Nišu u finalu pobedom nad Crvenom zvezdom

On ima ruke ko lopate, a srce od Rusije veće…

Stihom iz „Žike živca”, jedne od čuvenih pesama Riblje Čorbe, mogao bi u dobroj meri da se oslika Novica Veličković (32), „Novicaubica” kako mu navijači iz milošte već godinama skandiraju.

Kao 19-godišnjak osetio je šta znači osvojiti titulu sa crno-belima, u sledeće tri godine kolekcionarsku riznicu upotpunio je sa još tri titule, dva kupa i jednom jadranskom ligom.

Splet okolnosti, ali i njegov temperament nisu mu dozvolili da se privikne na sporednu ulogu. Ne samo u Partizanu, već i celoj ABA ligi, gde je u poslednjim nedeljama redovni igrač kola. Takvim pristupom, pokrenuo je i crno-belu ekipu, ravnodušna grupa se transformisala u četu koja se bespoštedno bori. Do poslednjeg daha.

– Donekle je u meni proradio i inat. Na to se nadovezao dolazak Nenada Čanka, koga dugo znam, a i način njegovih treninga i rada sa dosta trčanja mi prija. Uz to sam malo poveo računa o sebi, iako mi kilaža nije smetala kad me ponese utakmica, skinuo sam par kilograma i osetio da mi je mnogo lakše. Sa druge strane motivisali su me i komentari „Nisi više za ovo”, „Pusti mlađe”.

Ceo tekst možete pročitati u današnjem štampanom izdanju Sportskog žurnala