Generale, srećan rođendan!

A na Kadinjači breze su vitke
k’o borci ranjene legle uz breg.
Tišina, tišina, zatišje bitke,
na suve usne kaplje sneg.

Komandantovu pogledaj ruku –
pod njom bataljon i ceo breg;
sve bliže, sve jače topovi tuku
i tiho, tiho pada sneg.

On je polako spustio ruku.
Namah je zamuk’o breg,
samo što napred topovi tuku
i tiho, tiho pada sneg.

Rođena zemljo, jesi li znala
– tu je pogin’o bataljon ceo;
crvena krv je procvetala
kroz snežni pokrov, hladan i beo.
Noću je i to zavej’o vetar.
Ipak, na jugu vojska korača:
Pao je četrnaesti kilometar,
al’ nikad neće – Kadinjača!