“Da volim crno-bele, ponosno kažem svima…” Želimir Željko Obradović !

“cepa svaka”

8.11.2013. godine.

Turski Fenerbahče gostuje Partizanu u sklopu Evrolige. Kamera pre početka utakmice zumira gostujućeg trenera, on sedi na klupi i pevuši nezvaničnu himnu KK Partizan, zajedno sa navijačima domaćih…

“Da volim crno-bele, ponosno kažem svima…”

Ko je ovaj čovek koji se, iz ugla nekog neobaveštenog posmatrača, ovako čudno ponaša?

Jednostavno, on je Željko Obradović, kako sam kaže “nije zvezda, on je Partizan”…

1452597504581-1

  • Čovek o kome je Evroliga snimila film. “More then a coach” – naslov dovoljno govori…
  • Nije ni čudo da postoji film o njemu, 8 puta je osvajao Evroligu, 15 puta igrao fajnal for… Da, 8 puta je osvajao Evroligu, zvuči neverovatno…Partizan 1992. godine, Huventud 1994.godine, Real 1995. godine, Panatinaikos 2000. 2002. 2007. 2009. 2011.
  • Ostali trofeji ? Teško ih je nabrojati. I nepotrebno. Pregršt, gomila, množina… On je jednostavno, najbolji, najtrofejniji. Od svih. Ikada. U celoj Evropi.

Ali, interesovanja nas Partizanovaca za Željka sežu mnogo dalje u prošlost.

Krenimo redom…

Čačak, godina 1973. Čačanin, Dragan Kićanović, igra za raprezentaciju Jugoslavije. Za Čačak, košarka je sve. Željko je jedan od klinaca, 13-ogodišnjaka ( rođen 9. marta 1960. godine).B-sSQYrWkAAgmACZaljubio se tada u košarku, za ceo život. I dobio nadimak, za ceo život. Žoc. Šta znači Žoc? Pa to svi znaju, valjda…

Kaže, da su po ceo dan igrali, pa sutra ponovo… Tih dana su cepali mrežicu i za sve dobre strelce bi se govorilo: “Svaka cepa”. Jedan Željkov drugar je rekao: “Željko Obradović – cepač (ŽOC)”. I ostade nadimak – Žoc.

Stare prijatelje ne zaboravlja, i dan danas se druži s tim istim “cepačima” iz 1973. godine. Poštuj ljude, ako želiš da budeš poštovan. Filantrop. Bogat si koliko imaš prijatelja. Životni moto – ustani i uživaj u onome što radiš. Raduj se novom danu i svemu što donosi. Životna želja – da ga prijatelji, ljudi koje voli, smatraju za dobrog prijatelja.

Ponosan na osvojeno juniorsko prvenstvo s Borcem 1979. godine, najdraži trofej. Osvojio osam Evroliga, ko zna koliko trofeja, i klupskih i reprezentativnih, ali juniorsko prvenstvo s Borcem najdraže… Žoc.

Iz tih dana voli da se seti priprema na Zlatiboru, u čuvenom motelu “Lovac”… Po 15 dana ne vidiš loptu, probude te u 6 da trčiš, posle 45 minuta se vraćaš u hotel, ne znaš ni kako se zoveš, malo legneš, a onda ponovo trčanje i samo trčanje po ceo dan. Teretana su bile one šipke s betonom na krajevima. S kumom, Vladom Androićem.

I danas voli Zlatibor, hotel “Olimp”, vlasništvo još jednog prijatelja za ceo život, Dragana Kićanovića. Onog, kog su mali Želimir i ceo Čačak gledali 1973. godine. Gledali, kao Boga. Voli i Guču. Voli da živi, da se druži i uživa. Voli i Smak, Andonisa Remosa.

zeljko_obradovic_3_090910

Dobrih 4-5 sezona su tada spojili u Čačku. Ko, on i Kića? Ma ne, Kiću su gledali, kao Boga. Igrao je sa Draganom Arsićem, kumom Vladom Androićem, Mirkom Drobnjakom, Šarančićem… Igrao i pisao. Sveščica, olovka i stalno zapisivanje košarke. Već sa 20 je znao da će biti trener. Već tada je beležio, učio… Sa 22 godine je bio trener Borčevim kadetima.

Mnoge su dobro preznojili tih godina u hali kraj Morave. Željko je ubacivao dosta tada. Svaka cepa. Statistika kaže 1983. prosečno 17.8 poena. Sledeće 1984. godine 12.8 poena… Mada je prevashodno bio agresivan odbrambeni igrač. Dodavač. Vezivni faktor. Produžena ruka trenera na terenu. Uvek sveska kraj njega. Žoc.

picture-007lcrno-bela-no

A onda, leto 1984. godine. Kića postaje direktor KK Partizan. Žoc,na njegov poziv,  postaje igrač KK Partizan. Košarku u Hali kraj Morave i pecanje kraj Morave, zamenio je Halom sportova na Novom Beogradu. Dobrih sedam crno – belih godina. Od 1984. do 1991. Svega je tu bilo. Šampionskim titula (1986), osvojenih kupova (domaćih i evropskih), izgubljenih finala, plasmana na fajnal for u Ganu, pa i igara za reprezentaciju. Dva velika takmičenja, Olimpijada 1988. godine i svetsko prvenstvo 1990. godine.

4Između toga, životna tragedija. Automobilom usmrtio pešaka. Život je takav, surov i nepredvidiv. Nećemo o tome. Igrao je sa velikim igračima, Danilovićem, Đorđevićem, Paspaljom, Divcem, Nakićem, Savovićem, Pecarskim, Grbovićem…

2

Većinu boravka u Partizanu kao igrač, Željko igra u paru sa Sašom Đorđevićem. Danas se Željko smatra za klasičnog  asistenta i izuzetno dobrog defanzivca. Racionalnog igrača. Ali, stariji ljubitelji košarke se sećaju utakmice protiv Barselone u Hali sportova i Željkove tri trojke, bez promašaja, kad se lomilo u drugom poluvremenu.  Svaka cepa.

obrad_i_kica

Onda dolazi leto 1991. godine, reprezentacija kreće na Evropsko prvenstvo u Rim. Željko je na spisku igrača. Ali, sve se menja. Jedan poziv menja sve. Kića zove Željka s predlogom da bude trener KK Partizan i da prekine igračku karijeru. Željko prihvata. Ostalo je istorija- preko 30 klupskih trofeja kao trener i pet reprezentativnih medalja sa najvećih takmičenja. I jedan mural na kultnom “Želovom” igralištu, kraj železničke stanice u Čačku, mural možda draži od svih trofeja.

 zeljko-obradovic-grafit