Buđenje džina ili incident?

Mozzart sport

Posle četiri godine Košarkaški klub Partizan osvojio je trofej, a ostaće upisano da je prvi pehar posle Duška Vujoševića za crno bele uzeo Nenad Čanak koji inače nije bio ni “projektovan” letos da se nađe na funkciji. Dobio je mladi stručnjak zadatak da vadi kestenje iz vatre i ispravlja tuđe brljotine, a trofej Kupa Radivoja Koraća osvojen u dupke punom nišom Čairu za njega svakako predstavlja uspeh, satisfakciju, ali i svojevrstan vaučer kojim je sebi kupio vreme i određenu dozu mira za rad u budućnosti.

Iako je, bez dileme, ozbiljan neuspeh cele ekipe to što se tek drugi put u istoriji Partizan nije našao u plej-ofu Jadranske lige, turnir u Nišu dobar je pokazatelj da je Čanak uspeo koliko-toliko da stabilizuje ekipu koja je konačno počela da pokazuje napretke u svim segmentima igre. Pre svega u odbrani, koja je često u prvom delu sezone izgledala kriminalno. Ne mali broj navijača crno-belih bukvalno je čupao kose gledajući defanzivne ispade u mečevima Jadranske lige i Evrokupa, ali je malo-pomalo ekipa počela da ide napred. Utisak je da je Čanak ranije zamenio Nikolića na klupi, Partizan bi mogao i do plej-ofa regionalnog takmičenja, ali  klupska uprava je očigledno verovala da iskusni trener može da probudi usnuli tim. To se pokazalo kao greška, no trijumf u finalu nad Crvenom zvezdom u Nišu jasan je dokaz koliko je Čanak uspeo da posle samo dva meseca promeni neke stvari.

Odbrana koju je Partizan odigrao u prvom poluvremenu polufinala nešto je čega se ne bi postidela ni ona ekipa koja je 2010. godine igrala na Fajnal foru Evrolige. Ili je prethodno bila toliko loša da je makar utisak sa strane takav da je sada to za klasu bolje i čvršće. Uostalom, ta odbrana u prvih 20 minuta bila je osnov za dobar napad i sticanje ogromnih 20 poena prednosti, što u nastavku ni ova evroligaška Zvezda nije uspela da stigne. I ono što je takođe Čanak uspeo da “našteluje” jeste Bondža Si. Deluje da je upravo on, pored standardno dobrih Novice Veličkovića i Najdžela Vilijamsa Gosa, bio ta karika u odbrani koja je nedostajala. Vižljasti momak poreklom iz Malija doneo je čvrstinu, skok pod košem i – rezultat je stigao.

E sad dolazimo do važnog pitanja. Da li bi ovaj trofej mogao da bude iskorišćen kao temelj za neki novi, uspešniji početak Partizana u vremenu koje je pred nama, ili će sve biti samo neka vrsta incidenta u godinama u kojim Crvena zvezda dominira u Srbiji i regionu? Nenad Čanak je svakako pokazao da ume, uostalom tu je i domaća Superliga u kojoj će, izvesno je, snage opet odmeriti Partizan i Zvezda. Kup je specifično takmičenje jer se finale igra na jedan meč, dok je šampionat nešto drugo. Jasno je da su crveno beli u prednosti što se tiče kvaliteta ekipe… Jasno je i da Partizan mora još mnogo, mnogo da radi kako bi bio u situaciji da bilo kome preti kada je u pitanju borba za trofeje. Ono što je dobro za klub iz Humske je to što su pre svihČanak i igrači pokazali da priče o luzerskom mentalitetu, koje su već neko vreme počele da kolaju, nisu tačne i što sada imaju stabilnu osnovu za nešto više. A do tog nečeg, višeg, može da se dođe samo ako što pre zaborave uspeh u Nišu. I kao što to kaže Čankov kolega na klupi fudbalske sekcije Miroslav Đukić: da svi u ekipi obuku kombinezon, siđu u rudnik i počnu da riljaju.

PIŠEMarko PROTIĆ